Moral iznad karijere

U Beču je u poznim godinama preminuo Bogdan Bogdanović, koji je zaslužio da zabilježimo tu tužnu vijest ne samo zato što je bio arhitekt, autor brojnih knjiga, profesor arhitekture i bivši gradonačelnik Beograda, već i zbog toga što je bio beskompromisan intelektualac kojemu su kategorije moralnosti i ljudskog integriteta bile daleko više postavljene na ljestvici vrijednosti od osobnog i karijerističkog komoditeta.

Bogdanović se rodio (1922.) i školovao u Beogradu. Od 1970. bio je dekan Arhitektonskog fakulteta da bi već dvije godine kasnije, zbog pokušaja modernizacije nastave, bio prisiljen odustati od reformi i podnijeti ostavku. Dao je ostavku i na članstvo u  Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti 1981. godine, godinu nakon što je u ime SANU-a napisao nekrolog Titu. Iako se u to vrijeme rijetko tko usudio istupiti iz tako važne institucije, taj mu potez nije tako jako naštetio te je od 1982. do 1986. bio  gradonačelnik Beograda. ”Bio sam nezadovoljan sistemom koji sam vidio, ja ga nisam znao iznutra. Sve ove današnje mafije su već postojale samo u začetku i već su bile u političkim forumima”, rekao je kasnije o tom periodu. Krajem osamdesetih je napisao otvoreno pismo Slobodanu Miloševiću, zapravo antimiloševićevski traktat na više desetaka stranica,  i nakon toga se nastavio suprotstavljati njegovom režimu zbog čega je izbačen iz arhitektonskog ateljea i alternativne škole koju je osnovao i vodio za malu grupu studenata u Malom Popoviću. Nakon ozbiljnih prijetnji, pa i smrću, napustio je Beograd 1993. i od tada je živio u Beču, gdje je i umro. Beograd je prvi put posjetio tek kada je Milošević uhapšen.

*Bogdan Bogdanović

Što se stručnog rada tiče, poznat je po memorijalnim spomenicima u kojima elementima arhitekture i simbola gradi snažne i originalne prostorne koncepcije. Među njima je najpoznatiji spomenik u Jasenovcu iz 1966. godine. Jasenovački ”Kameni cvijet” je i Bogdanoviću bio najdraži od niza njegovih memorijalnih skulptura postavljenih diljem bivše Jugoslavije – u Beloj Crkvi, Beogradu, Prilepu, Mostaru i Kruševcu, redom posvećeni žrtvama Drugoga svjetskog rata. No, kada je počinjao kao arhitekt, nije imao namjeru baviti se spomenicima, to je zapravo ispala slučajnost koja mu je odredila profesionalni rad.

Više puta je nagrađivan za svoje djelo, a među ostalim i za Spomen-groblje žrtvama fašizma u Sremskoj Mitrovici i za Spomenik u Jasenovcu.

Objavio je i niz knjiga o arhitekturi i urbanizmu (prva mu je knjiga bila “Mali urbanizam”), a u Beču je nastavio svoju bogatu spisateljsku djelatnost; objavio je ”Grad i smrt”, ”Arhitektura uspomena”, ”Grad i budućnost” te memoare pod naslovom ”Ukleti graditelj”. Neke od tih knjiga se može naći i u hrvatskim knjižarama.

*Obnovljeni Kameni cvijet, Jasenovac

*Spomenik Židovskim žrtvama fašizma i palim borcima, 1952., Beograd

*Partizanska nekropola, 1965., Mostar

*Spomen park ”Popina”, 1978.

*Partizanska nekropola, 1962., Prilep

Fotografije: Marko Krojač

Zanimljiv intervju s Bogdanom Bogdanovićem, u kojem govori o svom radu, počecima, odnosu prema urbanizmu i, kasnije, prema politici, raspadu Jugoslavije i onome što je uslijedilo, pročitajte ovdje.