Nagrađena rješenja nisu konačna, investitora još nema

U petak, 28. veljače, u riječkom Malom salonu otvorena je izložba natječajnih radova za Deltu i Porto Baroš, nakon čega je uslijedila javna rasprava (o rezultatima smo pisali ovdje). Riječ je o prvom međunarodnom arhitektonskom natječaju u Rijeci na kojem je sudjelovalo 56 timova.

3LHD-ovci kažu da su problem klimatskih uvjeta riješili korištenjem vjetra za hlađenje ljeti, a nedostatak zelenila odlučili su “ispraviti” zelenim pojasom koji se proteže do mora

Javnu raspravu vodili su članovi žirija, trojica od ukupno sedmorice: Vasa Perović (arhitekt, SLO), Vlado Mezak (ravnatelj Lučke uprave Rijeka) i Srđan Škunca (arhitekt, Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem). Uvodno su predstavljena tri rada koja su jednakopravno osvojila Prvu nagradu u vrijednosti 200 000 kn: projekt Studija 3LHD, Porticusa d.o.o.za projektiranje i biroa njiric + arhitekti d.o.o. Silvije Novak predstavio je koncept rada kroz problematiku koja u startu postoji na lokaciji i koju su 3LHD riješili svojim projektom. Primjerice, izazov klimatskih uvjeta (Delta je ustvari koridor bure) riješili su korištenjem vjetra za hlađenje ljeti; nedostatak zelenila odlučili su “ispraviti” zelenim pojasom koji se proteže do mora, a problem postojećeg pročišćivača odlučili su učiniti “komplementarnom prednosti Delte”.

Damir Rako uvodi sustav kanala kojim bi se prevozilo malom barkom i dalo naglasak na pomorski, plavi identitet Rijeke te bi se reducirao automobilski promet u toj zoni

Damir Rako iz Porticusa objasnio je da je ovaj natječaj za njih bio izazov kojim su usput istraživali i vlastiti grad (Split) te da je polazno pitanje bio identitet: što je to što bi bio novi identitet koji bi ponudili gradu? Odlučili su da to bude novi zeleni i novi plavi identitet Rijeke. Krenuvši od teze da Rijeka ima “deprimirajuće mali broj zelenih, parkovnih površina” te malo pješačkih zona, došli su do zaključka da na to pitanje u konačnici neće moći dati odgovor samo arhitekti, već se ta pitanja moraju riješiti voljom građana koji će iznutra pokrenuti procese promjene. Zbog toga su unutar Delte uveli sustav kanala, naglasak je bio na malom tradicionalnom brodu kao prijevoznom sredstvu kojem treba dati šansu, a svakom stanaru novih stanova dati priliku da do svog stana može doći barkom. Naglasak je na pomorskom, plavom dijelu koji bi na kraju reducirao broj automobila u toj zoni.

Hrvoje Njirić rekao je da je rad njegovog tima plod ukupno 13 natječajnih radova rađenih za Rijeku, grad za koji je višestruko vezan. Ističe raslojenost rada na mnoge stručne inženjerske segmente, od funkcioniranja lučkog područja do koncepta energetske efikasnosti.

Vasa Perović naglasio je da je želja bila pronaći tri dovoljno specifična i različita projekta koji će biti osnova za dalji razvoj područja; cilj je bio naći različite ideje s kojima Grad i vlasnik mogu krenuti prema investitoru. Obrazložio je da je posebno priznanje dodijeljeno radu autora Matteo Ghidoni, Caterina Gerolimetto, Eduard Kataćić, Ivana Katuric, zbog istraživačkog pristupa.
„Deltom i Porto Barošom upravlja Lučka uprava, a koristi je Luka Rijeka sa svojim aktivnostima. Prvi preduvjet bio je da se Zagrebačka obala prenamijeni u moderan kontejnerski terminal, nakon čega je drugi dio pojasa prepušten razvoju urbanih sadržaja. Budući investitor će imati mogućnost izbora, a projekti su trebali biti ne samo arhitektonski uspješni, već i ekonomski održivi. Lučka uprava očekuje da će u tijeku godine raspisati natječaj s kojim će onda do kraja godine imati investitora“, kaže Mezak.

„Provedba natječaja je znak da su se nadišli odnosi između Grada i Luke (Luka ne mora imati nužno sve sadržaje na obali). Kriterij odabira bila je izvedivost natječaja, što će vjerojatno trajati godinama, desetljećima… Ovaj natječaj i njegova realizacija su preduvjet za razvoj ostalih urbanih sadržaja u gradu. Radovi nisu konačni, predstoji ‘demokratična obrada radova’, morat će se doraditi u skladu sa željama Grada, ali i građana. Kriterij odabira također je bio i ekološki otisak koji projekti ostavljaju na slici grada – svi odabrani radovi su išli korak dalje od održivosti same gradnje i izabirali su sofisticirana rješenja održivosti koja će biti izazov, ali i putokaz za sve ostale buduće projekte“, kaže Škunca.

Nakon izlaganja arhitektonskih rješenja i obrazlaganja žirija, građani su dobili mogućnost postavljanja pitanja. Tako su pitali koji su generatori urbanog metabolizma? Na temelju kojih situacija je donesen zaključak o broju budućih prodanih kvadrata, je li se mislilo na to tko će sve tu živjeti i što se razvija ovim projektima? Mezak je odgovorio da je prostor bio predragocjen da bi se koristio u lučke svrhe, podloga su bila istraživanja i studije pripremljene u početku Rijeka Gateway projekta, a radi se o tri studije trojice konzultanata koje obuhvaćaju ekonomske, ekološke, konzervatorske, geotehničke i druge parametre. Otkrio je da će očekivana dobit od koncesijske naknade biti dovoljna za vraćanje zajma uzetog za izgradnju Zagrebačke obale. Škunca je nadopunio da se transformacijom općina 90-ih trebala pronaći nova ekonomska paradigma razvoja, pri čemu je Rijeka odabrala tercijarne i kvartarne djelatnosti u kombinaciji s postojećim industrijskim sektorom (Luka), prometnim uslugama te industrijom znanja. Treba imati na umu da se radi o dva konteksta: bazen Baroš koji se pretvara u marinu (od Novog Vinodolskog do Opatije nema marinskog potencijala) te Delta i povratak stanovanja i poslovanja u gradske i javne sadržaje koji će biti ekonomski isplativi. Građane je zanimalo i kako je zamišljeno provođenje natječaja kada je investitor tek pretpostavka, odnosno još ne postoji? Perović naglasio da je upravo ta pozicija pozitivna za grad jer Grad mora operirati i kontrolirati svoj razvoj bez novca i prije nego dođe investitor te u svojim rukama već imati spreman materijal. Njirić se nadovezao da je “vrlo precizno” ispitao sve komentare na lokalnim portalima s ciljem prikupljanja informacija od samih građana. Naglasio je da arhitekt ima odgovornost prema javnom prostoru i interesu grada, što je u njihovom projektu predviđeno kroz višenamjensku dvoranu, akvarij, muzej, knjižnicu, nove trgove, kanale s barkama, produljenje Korza. No, hoće li se developerima uvjetovati da izgrade javne sadržaje ili će to Grad morati sagraditi? „Ako pitate investitore, oni će uvijek izabrati shopping centar. Cilj je zato bio osmisliti scenarij daljnjeg razvoja. U fazi planiranja projekt će biti izložen javnosti. Javni sadržaji se mogu riješiti putem više modela: direktnim angažmanom Grada, javno-privatnim partnerstvom ili koncesijom. Jasno je da Grad mora dati infrastrukturu, ceste, a insistirat će se na realizaciji javnih površina“, odgovara Škunca.

Građani su izrazili i bojazan da bi takvim projektom moglo doći do gentrifikacije. Rako je istaknuo da Hrvatska pati od kronične rasprodaje prostora, ali smatra da takav strah ovdje nije opravdan jer nije predviđeno da će se naći developer s novcem koji će se zatim ograditi žicom i uživati u svojoj zoni. „Imate pravo tražiti za sebe najbolje i najveći zadatak je sinergija koja se mora dogoditi između Grada, developera i građana“, smatra Rako, a Mezak je dodao da su polazišta za ovaj projekt bili primjeri gradova kao što su Oslo, Genova, Barcelona.

Komentar Saše Randića na natječaj za Deltu i Porto Baroš možete pročitati ovdje .