Od prijateljstva do kuće i natrag
Predstavljamo projekt arhitektice Luči Plosnić, Kuća(c) prijateljstva, nominiran za nagradu 50. zagrebačkog salona arhitekture u kategoriji “Situacija”. Što je Kuća(c) prijateljstva, rekla nam je sama arhitektica.
Krug koji je oformio projekt Kuća(c) prijatelja (dosljedno) prati elemente lokaliteta, genezu migracija obitelji investitora, zatečeno; i interpolira okvir za daljni rast.
Kuća dijeli sudbinu polja. Utoliko je put suživota neizvjestan. Pitanja koja su postavljena pronađena su u istočnjačkoj misli redovnika, kao i u mediteranskom mikroprostoru. Pravila regulira potreba ljudi.
Razmišljanje o samom procesu počinje s prokletstvom otoka (“Dopala te Šolta”, op.a.), a staje u pomirenju sa sretnom okolnošću: moguće je podići kuću iz Polja i polje iz Kuće.
Misao koja opisuje prostor izolacije. Okruženje ribara, poljoprivrednika i vapneničara. Graditi na lokalitetu koje živi dinamiku konstantnih migracija (kopno-more), zbog potrebe za preživljavanjem, iscrpna je zadaća u kojoj arhitekt intuitivno postaje vezivo.
Element interpoliran u strminu terena, nazadak kao prednost, rezigniranost prostora prema vremenu ovdje i sada, sjeme koje hibernira u kamenjaru, u naslijeđe probuđenog investitora (prijatelja).
Vapnenice, mikro-tvornice uz more, i bunje, natkrivena ognjišta u polju, otisci su aktivnosti domicilnih graditelja i zapisi zaustavljenih procesa.
Modus vivendi maslinika ocrtava se u kontinuiranom trudu berača. Berači traže zaklon i prostor za okrjepu. Isposničko sklonište mjerice žita (kuća za jedan dan) superponirana je ideji bunje kao ložišta u polju. Do koje mjere je (ne)dodirljivo tkivo kućice starije od povijesti danas?
Jednom je nikao bambusov izdanak i probio pod u njegovoj sobici. Kad je narastao do slamnatog krova, Ryokan poželi da mu napravi prolaz kako bi mogao rasti dalje, pa pokuša svijećom propaliti rupu u slami – dakako, čitav se krov zapalio i izgorio (Vladimir Devide,”Zen”, Zagreb, 1993.).
Poštujući zatečeni perimetar, sadržaj uzima primat. Nastamba je aktivirana procesima suživota s godišnjim ciklusom rasta i odumiranja ploda. Kuća kao okvir za jedan život otključava mentalnu mapu postojećeg i megaronu (okupljalištu oko vatre) kahnovski pripaja (nus)prostor za drijemanje.
Vanjsko pod sjenom postaje ekvivalent ograđenom. Bunje (p)ostaju crpne stanice za odmor. Kontinuitet misli o tome što polje želi biti opstaje u intimnom obitavalištu berača (građenom iz funkcionalne i mentalne ruševine).
Inter nos, dopala me Šolta.
Autor: Luči Plosnić
Naziv djela: Kuća(c) prijatelja
Lokacija: predio Kućac, otok Šolta
Investitor: Vjekoslav Kragić Marinić
Godina: 2012.
