Bilježenje “stvarnosti” svjetlom i sjenom
László Moholy-Nagy, mađarski fotograf i profesor na Bauhausu, u fotografiji je vidio novu vrstu pisma, tvrdeći kako će nepismeni budućnosti biti oni koji neće znati koristiti fotografsku kameru. U kameri je Moholy vidio produžetak prirodnog vida, mogućnost da zabilježi prolazak vremena i tehniku koja je bila u stanju prodrijeti kroz tamne objekte ili uslojavati različite prikaze na jednu unificiranu površinu. Za Moholyja fotografija nije imala vrijednost davanja točnih perspektivnih prikaza, već je njenu važnost vidio u neutralnom, mehaničkom bilježenju fenomena oko nas.
On je, osim Man Raya, jedan od pionira upotrebe fotograma, fotografske slike napravljene bez upotrebe kamere postavljanjem objekta izravno na foto-osjetljivi materijal poput foto-papira (koji sadrži zrnca srebra osjetljiva na svjetlost). Upravo su fotogrami pokazivali najveću dosljednost u fotografskom procesu koji nije uključivao retinu, uklopio se u Kandinskyjevu i Kleeovu teoriju linije, pa je tako fotogram bio direktan zapis neke akcije. Jedino je papir u stanju zabilježiti svjetlost „iskreno“, baš poput dijagrama, pa otud i naziv foto-gram.
Fotogram tako postaje prostorni zapis nekog vremenskog događaj, dovoljno nereprezentativna i dovoljno nearbitrarna slika „stvarnosti“.
Kako su fotogram kao polje improvizacije i promišljanja vidjeli studenti Studija dizajna i Arhitektonskog fakulteta, možete provjeriti danas, 26. lipnja 2012. u 20.30 sati u prostoru Toyota Creative Dimensions, u Zagrebu u Ulici Kralja Držislava 12, kada će se otvoriti njihova izložba FOTOGRAMA. Izložba ostaje otvorena do 30. lipnja.
Pod mentorstvom profesora Stanka Hercega i docentice Aleksandre Dabanović, pokrenut je projekt gdje su studenti Studija dizajna i Arhitektonskog fakulteta učili o bazičnoj analognoj tehnici fotografije, procesu izrade fotograma.
U nastavku pročitajte prateći tekst izložbe:
Fotogram je fotografska slika napravljena bez upotrebe kamere postavljanjem objekta izravno na foto-osjetljivi materijal kao što je foto-papir (koji sadrži zrnca srebra osjetljiva na svjetlost). Osvjetljavanjem foto-papira i sadržaja na njemu u kontroliranim uvjetima dobivamo negativ obrisa predmeta. Rezultat ovog procesa su sjene predmeta koje variraju tonom ovisno o transparentnosti postavljenih objekata.
Foto-papir se izloži svjetlu u tzv. tamnoj komori, prostoriji s jedinim izvorom svjetla crvene boje (foto-papir je osjetljiv na čitav spektar svjetlosti osim na crveni dio), te se zatim na određeno vrijeme stavlja u razvijač (vrsta lužnate supstance) Nakon otprilike jedne minute počinju se pojavljivati obrisi predmeta – sve ono što je bilo zaštićeno od svjetlosti ostaje bijelo, dok dio slike izložen svjetlosti pocrni. Nakon što se negativ slike pojavi na foto-papiru on se od razvijača ispire u vodi te se na otprilike 15 minuta stavlja u fiksir (vrsta kiseline). Na taj način slika se na foto-papiru fiksira kako ne bi izblijedila na svjetlu i ostala postojana.
Ovom izložbom htjeli smo posjetiteljima približiti jednu od najstarijih fotografskih tehnika kojom su se se koristili i mnogi poznati fotografi i umjetnici (Man Ray, László Moholy-Nagy, Christian Schad, Imogen Cunningham, Pablo Picasso…). Izloženi rezultati su vizualni eksperimenti nastali istraživanjem izražajnih mogućnosti ‘zastarjele’ i danas prilično zapostavljene tehnike. Ova analogna metoda izvađena iz fotografske povijesti zrači asketskom iskrenošću i jednostavnošću; podsjetnik je na samu bit svakog fotografskog procesa (slikanje svjetlošću i sjenom) i dobrodošlo osvježenje i odmor od zasićenog svijeta digitalne tehnologije.
