Kriza je od Jaruna napravila more
Ljeto 2012., još jedne krizne godine u kojoj su mnogi stanovnici Zagreba odlazak na godišnji odmor i more zamijenili kupanjem na Jarunu. U blizini Jaruna stanuje Max Juhasz, koji počinje fotografirati 1991., za vrijeme rata u Hrvatskoj i njegovom rodnom Vukovaru i od onda se bavi fotografijom. Tog ljeta 2012. na Jarunu je započeo dokumentarno-fotografski projekt „Jarun“ koji je objavio u knjizi. Donosimo vam fotografije iz knjige i autorov tekst o projektu.
„Počelo je još jedno dugo toplo ljeto u državi koja se poput utopljenika koprca u beznađu i depresiji moralne, ekonomske i društvene krize. Lijepa zemlja bogate povijesti, ali ozbiljno nagrižena lošom politikom, korupcijom i ljudskom pohlepom. Posljednja godina prije pridruživanja Europskoj Uniji.
Jutro je na obližnjem zagrebačkom jezeru Jarun. Sjedim u baru bezlična imena koji se nalazi u blizini Velikoga jezera i pijem jutarnju kavu po happy hour-cijeni prelistavajući dnevne novine u kojima su i naslovi dovoljni da vam pokvare dan. Promatram onako usput mladića na obližnjoj plaži, svega nekoliko metara udaljenoj od terase bara, kako namješta plastične ležaljke za sunčanje. Novost ove sezone na plažama Jaruna. Nada se da će, usprkos pomalo oblačnu vremenu, barem nešto zaraditi njihovim iznajmljivanjem. Zapažam i starijega gospodina, čini se jednog od onih jezerskih starosjedilaca koji su mnoga ljeta proveli na ovoj šoderici, kako zamišljeno sjedi na plaži zauzimajući mjesto za jednu ležaljku i ne dopuštajući svojom prisutnošću mladiću koji ih slaže da popuni red. Možda neki oblik unutarnjega prosvjeda protiv sveopće privatizacije i profitiranja na svemu i svačemu. Pretpostavljam.
Dva filma u džepu i mali 35-milimetarski rangerfinder s kojim sam se već odavno srodio nešto je bez čega rijetko izlazim van. Otvaram kutijicu crno-bijelog filma i punim fotoaparat. Volim taj analogni ritual, reset misli i priliku za nove fotografije. Namještam prvi snimak i procjenjujem gdje bih mogao stati i napraviti fotografiju, a da ostanem neprimijećen, da ne poremetim auru fotografskog fluida u prizoru na plaži. Objektiv 28-milimetarski, moj omiljeni i zapravo jedini koji imam. Ustajem od stola i praveći se nezainteresiran prelazim tih nekoliko metara do plaže držeći fotoaparat diskretno uz bedro. Stojim iza leđa starijega gospodina koji sjedi, na poziciji s koje mislim načiniti snimak onako kako sam ga doživio sjedeći za kavom. Malo čekam. Mladić uzima još jednu ležaljku s uredno složene hrpe i počinje je nositi. Prinosim tražilo fotoaparata oku i kadriram u hipu, oblačno je, loše svjetlo. Nekako imam osjećaj da se loše osjećamo sva trojica. Okidam. Jedan snimak. Dovoljno. Je li mi pobjegao horizont? Vjerojatno. Jebeš horizont.
Promatram još malo situaciju te se okrećem svojoj nedovršenoj kavi i depresivnim novinskim člancima. U tom trenutku sunce se počinje sramežljivo probijati između tankih oblaka. Poželim ponoviti snimak, no maloprijašnja je scena nestala. Stari gospodin odlučio je otići. Uzima svoj mali ruksak i prepušta mjesto mladiću, koji sada može postaviti i tu preostalu ležaljku te u potpunosti ispuniti red.
Sunce se konačno odvažilo punom snagom obasjati jezero, pretvorivši donedavna otužnu scenu u egzotičnu plažu čudesne ljepote i tirkiznoplave vode, istu onakvu kakvu je većina nas negdje vidjela u kojekakvim prospektima ili na internetu, a na njima nikada nije bila. Mladić koji je slagao ležaljke za sunčanje nabacio je veseo osmijeh te u ritmu nekakve chill-out glazbe, koja se čula iz bara, nastavio s poslom. Dan kreće ka usijanju, a građani ovoga grada polako počinju popunjavati plaže Zagrebačkoga mora. Ljeto je počelo… unatoč tome što je i dalje oblačno vrijeme, loše za fotografiju i loše za sve nas.“
O knjizi „Jarun“
• 132 stranice / 120 fotografija
• naklada od 500 numeriranih i potpisanih primjeraka
• tekst hrvatski / engleski
• godina izdanja: 2013.
• cijena: 120 kn
Knjiga se može kupiti direktno od izdavača, KADAR 36 ili u knjižarama Školske Knjige i AGM-a.
