Najbolja izložba u New Yorku je domaća!
Prošlog listopada Newyorčani su mogli posjetiti zanimljivu izložbu održanu u privatnoj galeriji Stephan Stoyanov. Kako je kulturna ponuda u New Yorku poprilično bogata, nije teško zamisliti tu mogućnost, ali je teže za povjerovati kako je jedna od najboljih izložbi u prošloj godini upravo bila hrvatski projekt o jugoslavenskoj modernosti, glazbi i filmu psihodelije te pop kulturi između 1966-1976. Izložba „Glazba u projekciji: Psihodelične pokretne slike u Socijalističkoj Jugoslaviji 1966-1976” (Tune in Screening: Psychedelic Moving Images From Socialist Yugoslavia 1966–1976 ) autora Branka Franceschija bila je prikazana jesenas, a kritičari prestižnog Village Voicea, uvrstili su je u petnaesat najboljih izložbi u prošloj godini. U prestižnom popisu našle su se i one nedavno preminule Helen Frankenthaler, Sigmara Polkea ili Wilema de Kooniga.
Riječ je o projektu koji je fokusiran na filmsku produkciju i popularnu muziku nastalu u Jugoslaviji od sredine 60-ih do sredine 70-ih godina. Predstavljene su različite umjetničke discipline, ali uglavnom 75-minutni loop eksperimentalnog filma i rock glazbe kao primjeri otvorenosti Jugoslavenskog socijalizma, koji je podrazumijevao kulturu kapitalističkog Zapada. Tune in screening program pokazuje kako je uvoz sa Zapada imao dubok utjecaj na lokalnu zajednicu, umjetnost i, posebice, životnog stila zasnovanog na utjecaju psihodelične popularne kulture. Izložba je dio privatne zbirke Marinko Sudac, koja sadrži najveći broj djela iz umjetničkih avangardi iz Jugoslavije.
Sama izložba je dio većeg kritičkog projekta usmjerenog na proučavanje otvorenosti jugoslavenskog socijalizma prema zapadnjačkom kapitalizmu, dokazujući kako mit o zatvorenog i strogo totalitarnoj zemlji ipak nije bio posve točan. Sjetimo se samo proze u trapericama koja se javlja upravo tih godina: Majdakovi, Majetićevi, Slamnigovi likovi buntovni su junaci koji galame protiv vlasti, rata u Vijetnamu, sabotiraju radne akcije, ali istodobno postaju hedonistički konzumenti zapadnjačke kulture- traperica, gume za žvakanje, psihodeličnih droga, rock bandova. No otpor i politička pozicija koji utjelovljuju likovi nije stabilno mjesto, već neizvjesno poput same popularne kulture. Njihova snaga nije bila snaga prevrata, revolucije, već trajne provokacije i uznemiravanja mentalnih struktura.
Na izložbi, koju je trenutačno moguće vidjeti u ljubljanskoj galeriji ŠKUC pod proširenim nazivom „High Times: Reflections of Psychedelia in Socialist Yugoslavia 1966 – 1976“, možete vidjeti slikoobjete Marka Pogačnika, jednog od pokretača utjecajne slovenske grupe OHO, video performansa Marine Abramović, filmove Marjana Cigliča, čuti glazbu Josipe Lisac, Indeksa, Uragana i mnogih drugih.
Više pogledajte ovdje.
