Radnička klasa ide u raj

U zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, na južnoj platformi, izvest će se djelo Mrđana Bajića „Radnička klasa ide u raj“, instalacija iz 2011. Ispraćaj radničke klase je 17. lipnja 2015. u 12 sati u vrijeme pauze, nakon zvuka tvorničke sirene.

“Nakon dvadeset i šest godina u MSU ponovno gostuje beogradski umjetnik Mrđan Bajić. Tada, 1989. godine, Muzej mu je priredio samostalnu izložbu kiparskih djela, a kritika ga je, u njegovu uzlaznom periodu, označila kao neopterećenog putnika kroz povijest i maštovitog naratora koji u kiparskom jeziku njeguje osobitu postmodernističku sintaksu. Takvu strategiju koristi i danas.

Važno mjesto u opusu Mrđana Bajića zauzima djelo koje naziva ‘Radnička klasa ide u raj’ i koje će izvesti na južnom platou Muzeja suvremene umjetnosti. Prvu varijantu tog djela s biciklima kao prijevoznim sredstvom realizirao je 2008. u Rivoliju, a potom i u Torinu (Italija). Naslov umjetnik preuzima iz istoimenog talijanskog filma redatelja Elia Petria iz 1971. godine, a razlike u izvedbama kiparske instalacije umjetnik vezuje uz društveno, političko i ekonomsko okruženje gdje ju realizira.

U Italiji, gdje je umjetnik započeo s temom radništva u širem, globalnom smislu, radništvo je već odavno pod pritiskom neoliberalnih ekonomskih praksi, a umjetnikovo emotivno, ali ne i sentimentalno prisjećanje na radništvo s karakteristikama proletarijata, seže unatrag u razdoblje prije, odnosno neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Zbog toga je Bajić upotrijebio bicikl kao simbol kojeg kao temu radničkog, proleterskog preživljavanja nalazimo u filmovima talijanskog neorealizma Vittoria De Sice iz pedesetih.

Na prostorima novoformiranih država nastalih raspadom SFR Jugoslavije, proces tranzicije radničke klase iz relevantnog društvenog faktora u potrošni materijal na „slobodnom tržištu rada“ tekao je paralelno sa svim društvenim, političkim i ekonomskim tranzicijama, a kao duboko razočaranje traje i danas. Klasa je nestala, a s njom su nestala i mnoga radna mjesta. Snovi o ljepšoj budućnosti za mnoge su postali noćna mora. Simbolički, radnička klasa spakirala je sve svoje snove, nade, projekcije i ideale i krenula na put. Kamo? Priča kaže u raj. U novijem slučaju (u Kragujevcu 2011. i Zagrebu 2015.) za taj put umjetnik će upotrijebiti prijevozno sredstvo iz vlastite i naše zajedničke povijesti, Zastavu 750 poznatog kao Fićo, automobil mladosti radničke klase kako se nekada zvala. ‘Pa pa proleteri’ pjevali su Darko Rundek i Haustori još 1984. u pjesmi ‘Radnička klasa odlazi u raj’ anticipirajući kraj epohe ideala i dolazak borbe čovjeka s čovjekom u svakom smislu”, kažu organizatori.

Kustos: Tihomir Milovac

Više o radu Mrđana Bajića pročitajte ovdje.