
Osim domaćih suvremenih umjetnika i umjetnica, Galerija Inkubator pozdravlja i kreativne snage iz susjednih država, pa je tako otvorenje druge izložbe u godišnjem ciklusu pripalo mladoj umjetnici iz Novoga Sada – Rini Vukobratović. Ova se magistrica fotografije predstavila publikama diljem Europe, ali i SAD-a te Australije, a također se može pohvaliti i činjenicom da su joj radovi ukoričeni u ponekim važnim fotografskim publikacijama.
U Galeriji Inkubator Rina će Vukobratović predstaviti 12 zanimljivih fotografija, a svaka od njih bilježi jedinstvenu instalaciju kojih je mlada umjetnica također autorica. Priče koje te fotografije prenose – u sebi ujedinjavaju začudne preplete fikcije i stvarnosti, djetinjeg i odraslog, trenutnosti i vječnosti, riječi i slike, objektivnog i subjektivnog, dok je poezija, napose haiku, ono kohezivno sredstvo koje ove kategorije dovodi u korelaciju, a umjetnici dopušta stvaranje na granici dviju krajnosti.

Iz teksta Martine Bratić za Galeriju Inkubator donosimo:
Rina Vukobratović mlada je umjetnica koja je 2012. godine na Akademiji umetnosti u Novome Sadu magistrirala na odsjeku fotografije. Još je tijekom studija izlagala na značajnim domaćim, ali i inozemnim izložbama, što u Europi, što u SAD-u i Australiji, a radovi su joj objavljivani u fotografskim publikacijama poput one ”Sony World Photography Awards” 2011. ili, primjerice, ”Best of College Photography”, u izdanju ”Photographer’s Forum Magazine”, Kanada 2011.
Zagrebačkoj će se publici Rina Vukobratović predstaviti ciklusom od 12 fotografija nastalih u razdoblju od 2011. do 2012. godine, a koje međusobno povezuje zanimljiv odnos prema gledatelju, mediju, ali i prema samoj sebi, odnosno prema osobi umjetnika. Fotografije bilježe instalacije koje je autorica sama načinila, a koje su, zanimljivo, nastale kao sastavni dio ovoga rada; sama djela, dakle, uključuje kiparstvo, instalaciju, režiju i fotografiju.

Inicijalnu iskru nastanka ovdje izloženih radova činila je haiku poezija, a koju je mlada umjetnica napisala još kao dijete. Ipak, slučajnost i trenutnost koje haiku emanira, u slučaju nastanka ovih radova nisu imale puno udjela. Naime, kako i autorica kaže, predvizualizacija i sam proces uključivali su dugotrajno promišljanje i prolazili kroz više faza. Tako je prvu fazu činio odabir vlastitih ”djetinjih” stihova, a tek je potom slijedilo odabiranje elemenata i materijala za instalaciju, kao i određivanje prostora, okvira scene, rekvizita te mogućnosti osvjetljenja i igre svjetla i sjene.
Haiku poezija, kao i, uostalom, svaka riječ – u sebi potencijalno nose određenu sliku te je ta estetika stoga veoma bliska fotografiji. Rina Vukobratović tako ono fiktivno što stih u sebi nosi – opredmećuje u fiktivne prostore, a koji se onda opet prenose u fiktivno što utjelovljuje slika, na taj način stvarajući potpuno novu dimenziju jedne nove, režirane stvarnosti. Gledatelj je u takvoj dinamici odnosa slike i riječi potpuno slobodan, pa i potaknut stvarati vlastitu fikciju predstavljene fikcije, a samome se mediju fotografije oduzima epitet posvemašnje realističnosti te propituje svojstvo fiksiranja (objektivne) stvarnosti. Na kraju, o vezi haiku-a i fotografije autorica je sama rekla: „Sličnost haiku pjesme i fotografije leži i u bliskosti prirode tih dviju slika. Obje svjedoče tomu da i najskromnije teme imaju svoju vrijednost. Obje otkrivaju čudesan svijet običnih stvari.”

Naposljetku, i odnos prema samoj sebi kao umjetnici Rina je Vukobratović tematizirala ovim radom, vrativši se stihovima koji „svjedoče o meni-djetetu, ali i čuvaju dijete u meni”, tjeraju na promišljanje o vlastitome biću, a možebitno čuvaju i odgovore na pitanja o tome tko smo, zašto smo ovdje i koje je naše poslanje.

Otvorenje izložbe je u petak, 15.03. u 20h, a možete je pogledati do 05.04. 2013.