Slika 001 *Hans Haacke ˝News˝
Pjesnik, umjetnik i pokretač UbuWeba Kenneth Goldsmith unajmio je galerijski prostor LABOR u Mexico Cityju ne bi li ga ispunio, ni manje ni više nego, cijelim internetom. Participativni projekt jednostavnog naziva ˝Printing out the Internet˝ poziva sve koji žele sudjelovati da isprintaju koliko god internetskog sadržaja žele, bilo samo jednu stranicu ili cijeli kamion, i da ga pošalju u Mexico City gdje će u galeriji biti izložen od 26. srpnja do 30. kolovoza ove godine.
Kako pokretači projekta ističu, ono što odlučite isprintati ostaje na vama, ukoliko odabrani sadržaj postoji online bilo gdje na internetu, ući će u izložbu. Ne traže se kreativne interpretacije projekta, ne traže se objekti, nego samo hrpe papira. Vrlo jednostavno, od sudionika se traži da isprintaju cijeli internet. Prostor koji je unajmljen za ovu svrhu površine je oko 500m2, a visine oko 6m.
Slika 002 *Hans Haacke ˝News˝
Ovom zadatku može se pristupiti na različite načine: možete djelovati sami (isprintati svoj blog, Gmail sandučić, Facebook profil ili spam folder) ili se možete udružiti s prijateljima da isprintate neki specifični kutak interneta, primjerice cijelu Wikipediju ili cijeli arhiv New York Timesa, ili svaki dosje kojeg je dosad objavio Wikileaks, ili primjerice cijeli arhiv Pogledaj.to. Što više to bolje! Osim toga, ukoliko odlučite sudjelovati u projektu imat ćete još jedan redak za svoj CV jer će svi sudionici biti navedeni kao umjetnici-sudionici ove grupne izložbe, što za umjetnike u usponu nije mala stvar budući da je LABOR, kako naglašavaju pokretači projekta, najbolja mlada galerija u Meksiku.
Ovu avangardnu ˝nekreativno kreativnu˝ inicijativu Kennetha Goldsmitha mnogi su shvatili doslovno. Već su joj se suprotstavili brojni pojedinici, mediji i ekološke udruge ističući da je projekt suludo trošenje resursa, energije, papira. Na change.org već je pokrenuta peticija protiv projekta pod nazivom ˝Please don’t print the Internet˝, a neki su si dali truda i napravili analizu koliko bi papira printanje cijelog interneta zaista zahtijevalo. Goldsmith naravno nastavlja s projektom ističući da bi čak i mala količina isprintanog interneta ˝osupnula bilo koji prostor˝.
Slika 003 *Hans Haacke ˝News˝
Kako komentirati Goldsmithov, kako ga neki mediji i pojedinci nazivaju, ˝luđački˝ pokušaj printanja interneta? Možemo se u ovom kontekstu podsjetiti instalacije News, Hansa Haackea, iz davne 1969, koji je u stvarnom vremenu putem faksa printao sve vijesti koje je objavljivala njemačka press agencija DPA, vijesti bi sljedeći dan bile izložene za čitanje, a treći dan bile bi označavane i pohranjivane u plexi kontejnere.Instalacija je prošle godine ponovljena u muzeju Reina Sofia na umjetnikovoj retrospektivnoj izložbi.
Je li Kenneth Goldsmith, kako neki kritičari projekta sugeriraju, umjesto spektakla mase isprintanog sadržaja i spektakla participacije mogao pronaći neku drugu gestu da tematizira problematiku umrežene proizvodnje arhiva? U suvremenom kontekstu i ako želi biti dosljedan sebi, vjerojatno ne. Spektakl je taj izričaj koji prodire do širih masa, čak i u umjetnosti. Pomno osmišljene, prostorno kontrolirane, institucionalne instalacije poput Haackeove ostaju stvar prošlosti i prepuštaju mjesto neizvjesnoj akciji širih razmjera.
Goldsmithov projekt govori i o drastičnoj promjeni koju je sama proizvodnja sadržaja doživjela u samo nekoliko desetljeća intenzivnog razvoja informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Dok je u Haackeovo vrijeme informacija bila proizvod i odgovornost centraliziraniranih i mononodalnih izvora, primjerice press agencija, gdje je institucionalna umjetnička kritika imala smisla, danas je ta proizvodnja multinodalna i rizomatska. Svi smo proizvođači i svi smo odgovorni.
Pa ako mase putem interneta mogu biti mobilizirane da svrgnu vlast ili potpišu peticiju primjerice homofobnog karaktera, zašto umjetničkom akcijom ne bi mogle biti mobilizirane da isprintaju ono što proizvode, bilo to znanje ili smeće? Ako ga skupa proizvodimo, idemo ga skupa isprintati. Koja umjetnička gesta bi bolje odgovarala današnjem trenutku?
Kako se odvija projekt možete pratiti na tumblr blogu i Twitteru. I za kraj, Kenneth Goldsmith, Godspeed!