
Povijest umjetničke instalacije u Brazilu seže u šezdesete godine prošlog stoljeća kada su pod utjecajem zapadnjačkih praksi i teorija mladi umjetnici odbacili tradicionalne medije. Daleko od Europe i svjetskih umjetničkih centara, umjetnost instalacije u Brazilu razvila se neopterećena tradicijom te našla svoj specifičan izričaj. Ona je snažna, dinamična i životna, reference su joj lokalne a posebna specifičnost joj je da gotovo redovito promatrača postavlja u centar djela te tako postaju umjetnost iskustva.
Te opće karakteristike opisuju i rad Universo do Bailer umjetničkog tima Dias & Riedweg koji uspostavlja snažne veze između života i umjetnosti, ali i uključuje promatrača, obraćajući se njegovim različitim osjetima. Trokanalna video instalacija okružuje polje, plesni podij, sastavljen od 550 neuštimanih kućnih vaga koje se svojim zelene i žute površinama referiraju na nacionalni identitet Brazila. U galerijskom prostoru to polje uvlači promatrača u uznemirujući prikaz društvene stvarnosti koji se odvija između video projekcija. Jedna projekcija donosi izokrenutu brazilsku zastavu, pa tako izokrenut i državni moto Red i napredak. Ova slika već jasno ukazuje na propitivanje društvenog poretka i napretka koji on generira. S jedne strane ove projekcije nalazi se ona koja prikazuje lokalnu zajednicu u favelama koja pleše baile funk. S druge pak strane, projekcija prikazuje pojedinca, performericu Claudiu Panteru koja čita brazilski ustav. Rodna neodređenost performerice te nemogućnost artikulacije i najjednostavnijih rečenica iz ustava te strastvena, gotovo iskonska zanesenost zajednice u plesu otvaraju pitanje koliko je ustav, to jest državni aparat koji se vodi motom o redu i napretku adekvatan za cjelokupnu zajednicu i sve koja sa svim svojim različitostima živi u njoj. Kao što i neuštimane vage u kojima posjetitelj ne može očitati svoju težinu ukazuju na grešku u sistemu.
Instalacija je nastala 2008. godine, a ovogodišnje masovne demonstracije u Brazilu ukazale su na neke konkretne probleme u kojima se može tražiti greška u sistemu. Tako je dok se Brazil sprema ugostiti dva najveća sportska događanja na svjetskom nivou, Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014. te ljetnu Olimpijadu 2016. kultura se pokazala kao najbolji pokazatelj društvene stvarnosti. Premda s nešto manje medijske pažnje nego što ju dobivaju spomenuta sportska događanja, sliku Brazila predstavili su Europi i brazilski književnici na frankfurtskom sajmu knjiga, gdje je Brazil bio počasni gost, te čak dvije izložbe brazilskih umjetnika koje su trenutno otvorene u Frankfurtu. Retrospekivna izložba Hélia Oiticice u MMK-u te Brasiliana u Schirin Kunsthale na kojoj je izložena i instalacija opisana u ovom tekstu.