Od sedamdesetih do novog milenija u četiri dana

01. prosinca 2010. u 20 sati, u kinu „Tuškanac“ započinje retrospektiva jednog od najpoznatijih hrvatskih dokumentarista, Nenada Puhovskog.
Devet filmova iz četiri epohe njegova stvaralaštva na programu su od srijede do subote u 20.00 h.

U nastavku prenosimo prigodni tekst Diane Nenadić i par crtica o programu:

Kinematografska evolucija Nenada Puhovskog izgleda nekako ovako: u 1960-ima kinoamater, ranih 1970-ih student režije i mladi autor, potkraj 1970-ih predavač na Akademiji dramske umjetnosti, tijekom 1980-ih kazališni i televizijski redatelj te nagrađivani dokumentarist, od druge polovice 1990-ih producent vlastitog Dokumentarnog filmskog projekta Factum, u novom mileniju pokretač festivala dokumentarnog filma ZagrebDox i poslijediplomskih studija dokumentaristike…

Pogledaju li se u kontinuitetu, u njegovim dokumentarcima, nastalim u razmaku od četiri desetljeća, uočit će se tragovi stanovite redateljske “evolucije” ili procesa sazrijevanja, a to je i logično: mladiću s kreativnim ambicijama važno je da bude nov, inovativan i drukčiji; od zrelog kreativca očekuje se da bude mudriji ili tolerantniji prema Drugima i “drukčijima”. Upravo u tom smjeru razvijao se i Puhovski od veriteovski zaigrane i inovativne studentske Činče, preko socijalno-angažiranih filmova i sofisticiranih kultur-filmova kasnih 1970-ih i 1980-ih, do novijih dokumentaraca skrojenih prema humanističkoj i aktivističkoj mjeri mjeri vlastitog Factuma. O tome svjedoči i njegov autorski ciklus u Tuškancu.

Na programu:

Srijeda 1. prosinca 2010. u 20 h;
Prvi program: Sedamdesete

Činča, 16 mm, c/b, preokretni, 27′, 1972.
Studentski rad na trećoj godini studija (pod vodstvom prof. Ante Babaje), ujedno je i prvi film zagrebačke Akademije koji je sudjelovao na nekom profesionalnom festivalu. S obzirom da se praktično istovremeno na Pulskom festivalu pojavila „Živa istina“ Tomislava Radića, kritičari su počeli govorili o novoj zagrebačkoj školi „cinema veritea“. Istina je, međutim, da su ovi filmovi nastali posve neovisno.

Mrtva luka, 16mm, c/b; preokretni, 55′, 1976.
Film je snimljen u Prihvatilištu za odrasle osobe u Bidružici, a bavi se sudbinom ljudi koji su boravili u jednom od najnotornijih tadašnjih “azila” – institucija u koje društvo smještava sve one kojih se želi riješiti i/ili staviti ih na marginu – psihijatrijske bolesnike, alkoholičare, umirovljenike koje nitko ne želi, bivše prostitutke i ostale socijalne slučajeve…
Film je bio “bunkeriran” zbog navodne “nehumanosti” pa je javno prikazan tek 1991, petnaest godina nakon nastanka.

Četvrtak, 2. prosinca u 20 h;
Drugi program: Osamdesete

Bućan triptih; 35 mm, boja, 17′,1986
Film o Borisu Bućanu koncipiran je kao vizualni esej o njegovim plakatima snimljen sa ambicijom da „plakati progovore“ o sebi, svom autoru i svojim protagonistima.

Rubne slike gladi; 16/35 mm, boja/ c/b; 20′ 1989.
jedan je od rijetkih, ako ne i jedini dokumentarni film koji se bavio fenomenom gladi kao pokazatelja otežanih socijalnih uvjeta u Zagrebu 1989 godine.

Petak, 3. prosinca u 20 h;
Treći program: Devedesete

Vukovar, nepokoreni grad; U-matic SP, 35′; 1991.
Film se bavi opsadom, borbom i padom Vukovara u jesen 1991. Montiran je od materijala profesionalnih snimatelja te boraca amatera. Kasnije preuzet i distribuiran od strane Ministarstva informiranja R. H.

Graham i ja; Beta SP, 55′; 1998/2008
Nostalgična autobiografska priča o djetinjstvu, odrastanju i prošlosti i o nesnalaženju u suvremenim društvenim promjenama isprepletena sa sudbinom Engleza Grahama Bamforda koji se spalio u Londonu iz prosvjeda zbog neosjetljivosti svijeta na ratne patnje u Bosni.

Subota, 4. prosinca u 20 h;
Četvrti program: Novi milenij

Zajedno, DigiBeta, 87′ 2009.
Film je realiziran nakon četverogodišnjeg rada i snimanja preko 120 sati materijala, te kroz pet priča govori o ljudima koji, bez obzira na probleme sa kojima se susreću, pokušavaju biti zajedno sa svojim partnerima.