Prave društvene igre u Dioklecijanovoj palači

U vrijeme dok se ekipa iz OPA-e, uz našu veliku podršku, „bori“ za povećavanje satnice likovne kulture u osnovnim školama, s ciljem podizanja vizualne kulture od najranije dobi, pronaći odličan projekt onih nešto malo starijih itekako veseli. Jedna naša čitateljica skrenula nam je pažnju na zanimljiv i promoviranja vrijedan projekt učenika iz Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu.

Projekte koje „potpisuju“ srednjoškolci rijetko promoviramo, no ovaj je zaista vrijedan spomena jer na pametan, jednostavan i suvremen način promišlja brendiranje  Splita, odnosno njegovog kulturno-povijesnog nasljeđa. U gradu o kojem se, osim ambijentalno-vremenskih hvalospjeva, u posljednje vrijeme sve češće negativno piše zbog evidentnih političko- socioloških razloga, pronaći kapljice entuzijazma i kreativnosti iza kojih stoje srednjoškoski umovi itekako je pohvalno.

Riječ je o društvenim igrama SPLI’SKI ŠAH i DIOKLECIJANVSE NE LJVTV SE za koje su zaslužni učenici iz Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu na čelu s njihovim mentoricama.

Naime, učenici su, pod vodstvom svojim profesorica, osmislili oblikovno reinterpretirane verzije društvenih igara – šaha i „Čovječe ne ljuti se“ gdje je uobičajene ploče popularnih igara zamijenio tlocrt Dioklecijanove palače. Iskorištavanje prepoznatljivog ortogonalnog tlocrta rimske palače, kao i njezinih prvih korisnika na figuricama, propituje važnost inkorporiranja graditeljskog, povijesnog i kulturnog nasljeđa u suvremenu komunikaciju, u ovom slučaju možebitno namijenjenu mlađim generacijama, ali i turistima.

O projektu smo više popričali s Tanjom Ukas, profesoricom Keramičke-dekorativne tehnike i Aranžersko-scenografske tehnike iz Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju, koja nam je pojasnila neke detalje o projektu:

„U našem nastavnom planu i programu imamo zadatke o kulturnoj baštini kao inspiraciji. Da ne bismo radili suhoparne replike, uvijek tražimo neki novi i zanimljiviji način oblikovanja. Originalno je ideja za šah nastala lani, kada je učenica Ivana Markov pod mojim mentorstvom napravila maturalni rad Spli’ski šah na temu „Kulturna baština-inspiracija u interpretaciji“.

Na ideju šaha smo došli zbog podudaranja položaja kula u Dioklecijanovoj palači i u samoj igri. Kako je zadatak podrazumijevao i tradicionalne narodne nošnje, samo se nametnulo da kralj i kraljica budu muškarac i žena u narodnoj nošnji. Lovac  je postao težak (poljoprivrednik) s motikom na leđima, a uz njega umjesto konja ide magarac. Crno bijela polja umetnuta su tako da se očitava i tlocrt Palače, odnosno srednjovjekovnog grada u Palači.”

“Nakon izlaganja šaha na državnom natjecanju, izložili smo ga na našoj tradicionalnoj izložbi u prostorima Muzeja grada Splita, čija je ravnateljica pokazala interes za proizvod. Pošto je igra bila napravljena samo kao izložak, ove sam godine s Aranžersko-scenografskim dizajnerima odlučila napraviti figurice za praktičniji i manji šah, novu ploču te pripadajuću kutiju.

Na tom se djelu zadatka uključio Maroje Dominis Mršić, maturant smjera Grafički urednik sa svojom mentoricom  Sonjom Ortner. Tako smo ovu cijelu školsku godinu taj rad provlačili uz redovnu nastavu.”

Zbog zapaženog interesa i dobrih reakcija na projekt za splitski šah ove je godine nastao  “ Čovječe, ne ljuti se! prekršten u „Dioklecijane ne ljuti se“.

“Za svoj maturalni rad učenica Valentina Budiša, aranžersko-scenografska dizajnerica, odabrala je temu „Suvenir- detalj kulturne baštine“ koja je bila temelj za realizaciju projekta  DIOKLECIJANVSE, NE LJVTV SE! Četiri figure, odnosno pijuni igre su Dioklecijan, njegova žena Priska i kćer Valerija te jedan rimski vojnik. Kad igrač baci kocku i dobije „šesticu“ izlazi na jedna od četiri vrata, igra se tako da se kružno pomiče iza zidova te na kraju ulazi u „kućicu“-cilj koji se nalazi u ulici Cardo ili Dekumanus.

Na izradi  dizajna kutija i podloga za igru SPLI’SKI ŠAH  i  DIOKLECIJANVSE , NE LJVTV SE!  su sudjelovali učenici smjera grafičke dorade pod mentorstvom  Marka Draguna i  Ivana Buljana. Sve je u cijelosti proizvod škole, čijom se sinergijom uvijek ponosimo! A imamo još jednu ideju za društvenu igricu koju razrađujemo!)”

Što se tiče stvarne realizacije ovog projekta u pravi proizvod i interesa građana Tanja Ukas ističe da je za vrijeme izložbe bilo pojedinaca koji su htjeli kupiti igru, Muzej grada Splita i neke agencije pokazale su interes za suradnju na realizaciji, međutim još ništa nije konkretizirano.

„Na  projektu bi trebalo još raditi i usavršiti ga.  Zasad je izrada ručna i samim time previše spora, a nastava sa učenicima mora teći po planu i programu, te je rad na ovakvim paralelnim projektima uvijek otežan, iako nas veseli. Način na koji mi sad radimo je neisplativ i čisti entuzijazam.“

Problem identiteta i oblikovanja suvenira na tržištu ne postoji samo regionalno u Dalmaciji, već u cijeloj državi, a splitsko stanje donekle spašava dizajnerski shop Get Get Get (o kojem smo pisali ovdje) gdje možete pronaći autorske radove i originalne dizajnerske predmete koje su napravili mladi domaći kreativci, čiji radovi imaju dodanu vrijednost, karakter i autentičnost.  Što misli, koliko je dobro iskorišteno splitsko nasljeđe u turističkoj promociji grada pitali smo i našu sugovornicu:

„Mislim da je prisutnije regionalno – dalmatinsko, a ne splitsko. Imamo bogato kulturno i povijesno nasljeđe koje nam daje velike mogućnosti i  izvor nam je i inspiracija za buduće projekte. Grad, turistički uredi i zajednice bi se trebale više angažirati u istraživanju adekvatnih suvenira.

Na tržištu je gomila jeftinih uvoznih proizvoda sumnjive kvalitete, kako po usputnim  gradskim štandovima, tako i po galerijama koje bi trebale imati razvijeniji osjećaj za tradiciju, estetiku i dizajn. U takvim je uvjetima vrlo teško definirati pojmove estetike i kulture sa tinejdžerima koji su iznimno prijemčljivi  za jeftinu i brzu estetiku i promišljanje…“

Više o projektu i ostalim aktivnostima škole pogledajte ovdje