U ponedjeljak ujutro na devet metalnih ograda uz najprometniju zagrebačku prometnicu, Zagrebačku aveniju, osvanula je užad s obješenim rubljem ili, kako to stanovnici toga kvarta, Trešnjevke, nazivaju, vešom na štriku.
A uz rublje, majice, čarape, gaćice, košulje, grudnjake, bijelo ili šareno, na svakoj od ograda nalazio se i papir s porukom:
“Trešnjevka je započela svoj život kao predgrađe, niz kvartova uskih uličica i malih obiteljskih kućica u kojima su se ljudi pozdravljali na ulici, razgovarali sa susjedima preko plota, posuđivali jedni od drugih ono što im je nedostajalo, sušili svoj veš na dvorištu ispred kuće, naočigled svih.
Trešnjevka danas je posve drugačija, mnogo je širokih višestaznih cesta prepunih prometa uz koje stoje ostakljeni poslovni tornjevi i višekatnice s desecima jednoobraznih stanova.
Ljudi se sve rjeđe pozdravljaju (vjerojatno i zato što se često, prečesto, voze autima), sve rjeđe razgovaraju jedni s drugima (a više ni nema plotova na koje je lijepo nasloniti se tokom razgovora) i gotovo nikad niti ne posuđuju išta jedni od drugih, a i veš se najčešće suši u intimi svojih stanova ili pak, teško vidljivo s ulica, na balkonima i ispod prozora.
Na razvoj suvremenog načina života teško je utjecati, no uvijek se možemo prisjetiti kako je nekad bilo i s nadom u opstanak užitka ljudske komunikacije i veselja razgovora i druženja vješamo ovaj veš uz najširu, najbržu i najbučniju gradsku prometnicu uz koju se nalazi najviše poslovnih zgrada kako bismo vas podsjetili na vrijeme predgrađa, ljepote međusobnog druženja i na doba kada je bilo posve normalno objesiti veš tik uz ulicu.”
Tokom sljedeća dva dana prolaznici, biciklisti, šetači pasa i svi ostali zagledali su neobičan prizor, a tu i tamo bi iskočilo i poneko pitanje na društvenim mrežama – što je to?
Neki su sumnjali da imigranti suše svoj veš, drugi su pretpostavljali da je u pitanju neka umjetnička instalacija, a treći su samo vrtjeli glavama.
Dva dana kasnije na Facebook profilu projekta “Mapiranje Trešnjevke” pojavila se obavijest kojom su članovi projekta otkrili da je akcija vješanja veša u javnom uličnom prostoru njihovo djelo.
Akcija je nazvana “Krpice na ulice”, a provedena je u okviru njihova projekta kao mali podsjetnik na prigradsku povijest Trešnjevke i vremena kada se veš sušio po dvorištima i uz ulice, ali i kao podsjetnik na suvremene društvene promjene koje se dešavaju oko nas i koje dovode do sve većeg zatvaranja ljudi u svoje uske okvire, kako osobne, kroz zatvaranje u stanove, automobile, svijet mobitela i računala, tako i skupne, nacionalne, kulturne, vjerske i sve ostale.
“Sve je manje veša na ulicama, sve je manje otvorenosti i sve je manje pozornosti usmjerene na svijet oko sebe”, kaže poruka članova projekta.
Nadalje, u poruci se ističe sljedeće:
“Mi iz projekta ‘Mapiranje Trešnjevke’ pokušavamo u vaš i naš svakodnevni život unijeti dašak promjene kroz poticanje na otkrivanje, druženje, oslobađanje radoznalosti, kreacije, entuzijazma i životnog veselja i čim veću aktivnost u svakodnevnom životu.
Nadamo se da smo vas ovom našom akcijom podsjetili na vremena nekadašnje Trešnjevke i izmamili pokoji vaš smješak, ali i potakli da tu i tamo, ničim izazvani doli vašom željom i životnom radošću, povremeno iznesete i vaš ‘veš’ u obliku ideja, životnih iskustava, kreacija, bilo čega, na svjetlo dana i podijelite ga s ljudima oko sebe.
Sretno vam/nam bilo u daljnjim vješanjima veša, svake vrste!”
Prema reakcijama građana na društvenim mrežama čini se da je akcija pobudila interes kako svojom nesvakidašnjom izvedbom tako i daškom nostalgije za vremenima “stare Trešnjevke”, a na odobravanje je naišla i dodatna dimenzija akcije, poziv na aktivan stav prema životu i otvorenost prema svijetu oko sebe.