Plan upravljanja sačuvat će Dubrovnik od stihijskog korištenja baštine

Hrvatska se, kao država članica UNESCO-a, obavezala uspostaviti sustav planiranja i upravljanja kako bi zaštitila i konzervirala lokalitete na Listi svjetske baštine. Odgovornost za upravljanje delegirana je na Ministarstvo kulture, a odgovornost za implementaciju planova upravljanja na lokalne samouprave, no u operativnim smjernicama – Operational Guide for implementation of the World Heritage Convention WHC 08/01 i WHC 13/01 – nije određeno tko izrađuje sustav planiranja i upravljanja. Svako je dobro s UNESCO-ve Liste svjetske baštine danas dužno imati plan upravljanja da bi uopće bilo upisano, a gradovi poput Splita i Dubrovnika, koji su na listi od samog početka, dok plan upravljanja još nije bio uvjet upisa, također moraju izraditi takav plan.

Planovi upravljanja, suprotno shvaćanju raširenom i među dijelom stručnjaka zaposlenih pri Ministarstvu kulture, nisu konzervatorski ili prošireni konzervatorski planovi, već upravo dokumenti koji bi trebali omogućiti kontinuitet upotrebe zemljišta i ekonomske aktivnosti unutar kulturno-povijesnih cjelina, čuvajući vitalnost zajednice. Također, trebali bi biti dio širih urbanih strategija i planova lokalne i nacionalne razine – ne puko zadovoljavanje forme prema UNESCO-u, već nastojanje da se suvislo planira lokalni razvoj pod značajnim pritiscima turizma i vezanih investitorskih apetita.

Riječima Davida Kabalina, arhitekta koji trenutno pri Raymond Lamaire centru Sveučilišta u Leuvenu (Belgija) završava rad na temu upravljanja povijesnim gradom – okvir za budući plan upravljanja Dubrovnika – planovi upravljanja, iako neobvezujući, imaju smisla u sredinama koje su jasno i nedvosmisleno posvećene održivom upravljanju svojom baštinom, koje imaju viziju svog razvoja i koje zaštitu i upravljanje baštinom provode kroz ostale, obvezujuće dokumente. Već se u petom članku Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. godine, dodaje Kabalin, spominje obaveza država da u najkraćem roku usvoje opću politiku usmjerenu na to da se baštini da određena funkcija u životu zajednice i da se zaštita baštine integrira u programe (prostornog) planiranja.

Od 1979. godine kada je Dubrovnik upisan na Listu, mijenjali su se i koncepti zaštite i upravljanja pa Kabalin naglašava aktualni pristup koji integralno tretira materijalnu i nematerijalnu baštinu, prirodnu osnovu, zajednicu i sve ljudske djelatnosti u povijesnom urbanom krajoliku (HUL – Historic Urban Landscape). Prema definiciji, urbano područje koje se shvaća kao niz slojeva kulturnih i prirodnih vrijednosti koji nadrastaju ideju “povijesnog centra” ili “sklopa”, uključujući širi urbani kontekst i njegove geografske odrednice. Kontekstualizira se i kroz topografiju, geomorfologiju i prirodne karakteristike, infrastrukturu, otvorene prostore i vrtove, uzorke korištenja zemljišta i prostornu organizaciju, vizualne odnose itd., ali uključuje i društvene i kulturne prakse i vrijednosti, ekonomske procese, te one nematerijalne vrijednosti nasljeđa koje oblikuju različitost i identitet.

Grafički prikaz usporedbe Zone B Splita i Dubrovnika

Naime, status nekog dobra na UNESCO-voj Listi, radilo se o arheološkom lokalitetu, zaštićenom dijelu prirode ili čitavom gradu poput Dubrovnika, može imati i negativne posljedice, naročito za slaba društva koja ne mogu kontrolirati razvoj koji se događa kao posljedica “brendiranja” lokaliteta kao mjesta/objekta Izvanredne univerzalne vrijednosti. Gotovo godinu dana nakon predstavljanja Hrvatske na 38. zasjedanju Odbora za svjetsku baštinu UNESCO-a u lipnju prošle godine u Kataru na kojem su istaknute opasnosti koje prijete Dubrovniku uslijed stihijskog korištenja baštine, tek se ovih dana razmatra prijedlog sastava povjerenstva Zavoda za obnovu Dubrovnika kojem je Rješenjem Grada Dubrovnika delegiran posao koordinacije izrade dubrovačkog Plana upravljanja, o čemu smo detaljnije razgovarali s ravnateljicom Ivom Carević Peković.

Rješenjem je definirano da sam gradonačelnik imenuje Povjerenstvo Grada Dubrovnika koje će sudjelovati u izradi Plana upravljanja. Ono će, prema prijedlogu Zavoda, biti sastavljeno od stručnjaka raznih profila i to iz područja konzervatorske struke, urbanizma i prometne infrastrukture, demografije i sociologije, stanovništva, turizma i gospodarstva te kulturnog managementa. Prema mišljenju Carević Peković, poželjno je da povjerenstvo bude sačinjeno od što manjeg broja članova kako njegovo ustrojstvo ne bi bilo prekomplicirano, a rad otežan i trom, pa predlaže da se sastoji od pet stručnjaka koji svojim referencama i iskustvom pokrivaju gore navedena područja. Ovakav pristup neminovno povlači pitanje kapaciteta, no ravnateljica podsjeća na iskustvo Zavoda koji od osnivanja nakon potresa 1979. godine redovito koordinira i izradom raznih elaborata, ekspertiza i studija, slijedom čega smatra da ima potencijala iznijeti i koordinaciju izrade Plana upravljanja te omogućiti da se isti donese na transparentan način i u skladu sa zadanim smjernicama i strukom, naravno pod uvjetom da se struci omogući samostalnost djelovanja.

Povjerenici moraju posjedovati slijedeće kvalitete: razumijevanje zahtjeva Konvencije o svjetskoj baštini i Vijeća svjetske baštine, detaljno poznavanje dobara i njegove vrijednosti te dobro razumijevanje čimbenika koji utječu na njih, razumijevanje sustava upravljanja baštinom i konkretnih sustava na snazi, razumijevanje za dotično dobro, kako po pitanju tehničkog očuvanja tako i po pitanju povijesne pozadine, razumijevanje pravnog/ regulatornog okvira unutar kojeg se dobrom mora upravljati, razumijevanje društvenih i gospodarskih pitanja koja utječu na dobro te kako dobro utječe na socijalna i gospodarska pitanja, sposobnost izrade troškovnika za programe koji će se odvijati, vještine učinkovitog komuniciranja, stručnost u upravljanju informacijama, pregovaračke vještine (vještine zastupanja te vještine olakšavanja), političku osjetljivost te sposobnost izgradnje odnosa i povjerenja sa drugima, fleksibilnost i tolerancija, vještine upravljanja projektima, izravno poznavanje i uključivanje krajnjih korisnika u proces. Jedan od članova bio bi i predstavnik Zavoda za obnovu Dubrovnika u vidu koordinatora i predlagatelja, ali ne i donositelja odluka (vidi priloženu shemu: P1-P5 stručnjaci, P6 koordinator ). Tko će biti tih veličanstvenih pet?

Operativna je prednost Zavoda da su mu osnivači Grad, Ministarstvo kulture i Županija, no poučeni nizom praktičnih poteškoća koje institucije imaju u međusobnoj komunikaciji, ali i pristupu građanima koje se taj i slični planovi vitalno tiču, upitali smo i o načinima osiguranja transparentnosti procesa. “Grad Dubrovnik objavljuje javni poziv zainteresiranim građanima i udrugama da se očituju o želji sudjelovanja u izradi Plana upravljanja”, kaže Carević Peković. “Bira se jedan predstavnik strukovnih udruga i društva (na shemi prikazan sa P7) koji bi sudjelovao na svim sastancima Povjerenstva za izradu Plana upravljanja u vidu promatrača i predlagatelja, ali ne u vidu donosioca odluka.” Na taj bi način, smatra ravnateljica Zavoda, civilno društvo imalo uvida u problematiku i tijek izrade Plana upravljanja što je i preporuka UNESCO-a.
Ipak, preporuka UNESCO-a je široka participacija svih dionika što ovakav prijedlog samo dijelom zadovoljava, jer postoji bojazan da je uključivanje javnosti tek u fazi javne rasprave o nacrtu prijedloga plana jednostavno prekasno.
Svjetlana Jelavić Dean, predsjednica Društva arhitekata Dubrovnik, upozorava nas na niz meritornih studija koje Dubrovnik već ima i koje mogu poslužiti kao podloge za izradu Plana upravljanja, no i na izvjesne manjkavosti u dokumentaciji. S druge strane, upitana zadovoljavaju li postojeće konzervatorske studije potrebe izrade PU, pročelnica Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Dubrovniku Žana Baća naglasila je da još nije upoznata za zahtjevima koje će izrada plana imati prema njima. U očekivanju pravilnika o izradi planova koje najavljuje Ministarstvo, od koordinatora ove izrade očekuje se visoka razina odgovornosti i kreativnosti, a Carević Peković vjeruje da če se mnogi prijepori riješiti kroz edukaciju planiranu za kolovoz ove godine. Taj proces kroz koji bi se, uz pomoć ICOMOS-ovih i UNESCO-vih stručnjaka, iskristalizirala sva sada nerješena pitanja i ujednačila razina znanja onih koji izradi pristupaju, mogao bi biti ključan za buduću kvalitetu.

Do kraja lipnja Zavod bi trebao iznijeti svoj koncept i sadržaj Plana, no u gradskom proračunu za ovu godinu nije predviđen budžet za njegovu izradu. Prema sadašnjoj ideji, Zavod kao koordinator sukladno zakonu i pravilnicima te usvojenom konceptu Plana upravljanja kreirat će Projektni zadatak na temelju kojeg će provesti natječaj za izbor najboljeg i najadekvatnijeg izvođača. Tijekom izrade Plana upravljanja za potrebe lakše koordinacije i nadzora nad izvedbom, Zavod će u savjetodavnu svrhu angažirati timove stručnjaka – predstavnike ICOMOS-a i UNESCO-a, pojedince koji su u okviru svoje djelatnosti sudjelovali u izradi planova upravljanja – inozemne stručnjake – te po potrebi pojedince koji u svojim referencama imaju navedenu uspješnu realizaciju izrade Plana upravljanja.

Sama izvedba podijelila bi se u manje faze koje bi bile podložne kontroli od strane Povjerenstva, a prijedlozima od strane koordinatora, predstavnika civilnog društva i odabranih savjetnika. Svi prijedlozi i sugestije implementirali bi se uz suglasnost Povjerenstva i samog izvođača.

Nakon što plan upravljanja bude donesen i kritički sagledan od strane svih interesnih grupa (po fazama) te prokomentiran i dodatno objašnjen putem javnih tribina, potrebno mu je odrediti zakonodavni okvir kako ne bi u pitanje došla njegova realizacija, naglašava Carević Peković.

Iako se u izradu ovakvog plana kreće s velikim zakašnjenjem, jer procesi poput iseljavanja ljudi iz dubrovačke gradske jezgre te pritisci turističke industrije traju desetljećima, način na koji se za sada pristupilo te ovogodišnja odgoda samog početka rada, daju izvjesnu nadu da će dubrovački Plan upravljanja postati dobar lokalni alat kojim će se čistiti sve razine grešaka u pristupima sagledavanja i upravljanja baštinom.

Fotografije: arhiva

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.