Bečka Vila Ka

Svaki građevni tip uključuje spektar novih tumačenja i razrada. Množina tipoloških varijacija zbijenih u obiteljskoj kući oduvijek je oduševljavala arhitekte. Izazovi lokacija, vrste konstrukcija, varijacije materijala i svjetlosnih frekvencija dio su predodžbe o posebnosti zadatka. U traženju pregnantnog izraza, istraživanje započeto u nekoliko ranije dovršenih kuća Zoran Bodrožić sada produbljuje i nadograđuje.e.

Piše: Toni Bešlić

Lomljenjem pravokutne ravnine stvara dvostruko presavijenu ovojnicu, a stakleni ekran južne fasade dobiva okvir naglašene horizontalnosti. Zbog velikih dimenzija staklo se gotovo i ne uočava pa priroda postaje dio stanovanja. Obloga od crnih betonskih ploča izdvaja kuću od meteža svakodnevice i daje joj auru svečanosti, gotovo nedodirljivosti. Istodobno crna je boja i optički smanjuje. Smještena na obroncima Bečke šume kuća je u potpunosti otvorena jugu, a njezin raspored određuju vizure na grad. Tlocrt je linearno organiziran kroz četiri etaže.

U podrumu spremišta, dnevni boravak i kuhinja sblagovaonicom u prizemlju, spavaonice na prvome katu, a ured na drugome.Strukturna kompaktnost odražava se u i jasno?i funkcijske podijele. Ulazni je hol trokutastog oblika ipredstavlja otklon od strogo?e uzdužnoga tlocrta. Njegova dvoetažna visinaotkriva ve? na ulazu unutarnji ustroj ku?e. Trebao bi signalizirati ulaznusekvencu, ali i kontekstualizirati ku?u. Kosa stranica njegove sjeverne fasadeparalela je susjednim parcelama. Cjeline i etaže istaknute su plasti?komdiferencijacijom. Ekspresivna forma iznad prvoga kata dobiva strehu. Onarazdvaja stambeni dijelove od uredskih prostorija zadnje etaže, ali preuzima ifunkciju sjenila. Smanjuje mjerilo ku?e, ukazuje na dvojnost, ali ivišeslojnost teme preklapanja i prelamanja. Izlomljena strukturna vrpca objašnjavai ideju fasadnog rasta, razli?itoga ponavljanja od baze i to?ke dodira s tlomdo krovnoga završetka.

Uživanje u geometriji ne iscrpljuje se manirističkom kombinatorikom, nego proizlazi iz funkcijskoga podčinjavanja i razlikovanja. Zoran Bodrožić razvija kuću iz prostorne i konstruktivne logike. Njega zaokuplja odnos konstruktivnoga rastera i formalnog izraza. Zato struktura postaje nositeljica izraza. Zbog štednje vanjsko je spiralno stubište na zapadnome pročelju moralo otpasti. Ista je sudbina zadesila i izravnu vezu dnevnoga boravka s vidikovcem na krovu. Osim estetske komponente pozornost danas zaokuplja i štednja energije. Duboke bušotine oko kuće, toplinska crpka i međuprostor u obliku zračnoga tampona na unutarnjoj strani sjeverne fasade dijelovi su danas već standardne opreme za pasivno solarne kuće.