hpnj + : Instalacija Moiré
Kao što ste imali prilike pročitati na stranicama pogledaj.to, prošlog je četvrtka, točnije 25. studenog, u Splitu otvorena Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2010. godini, na kojoj su dodijeljene nagrade UHA-e za najuspješnija autorska ostvarenja hrvatskih arhitekata, realiziranih u 2010. godini, u Hrvatskoj i u svijetu.
O svim nagrađenima projektima pisali smo ovdje, a popis svih nominiranih realizacija koje su konkurirale za nagrade ‘Bernardo Bernardi’, ‘Drago Galić’ i ‘Viktor Kovačić’ pogledajte ovdje.
Na stranicama portala Pogledaj.to u protekla smo dva tjedna objavljivali sve nominirane radove, a danas predstavljamo pretposljednju u nizu ovogodišnjih nominiranih realizacija, instalaciju Moiré izloženu u muzeju MAXXI u Rimu. Autori projekta, hpnj+, odnosno Helena Paver Njirić i njen tim, za ovu su instalaciju bili nominirani za nagradu Bernardo Bernardi, kategoriju za najuspješnija ostvarenja na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja.
O instalaciji Moiré već ste mogli čitati na stranicama pogledaj.to, ranije ove godine, kada je pogledaj.to prvi predstavio prve fotografije modela i nacrte za rimsku instalaciju.
Više o projektu pogledajte na grafičkim prikazima i fotografijama u nastavku te pročitajte u tekstu Sandre Križić Roban:
Prolaz kao intelektualna metafora (koju zahvaljujemo W. Benjaminu) spoj je nekoliko egzistencijalnih razina. Na tragu autora koji su 60-ih i 70-ih godina u kontekstu Novih
tendencija sudjelovali u raznim strategijama stvaranja “slika”, pa i ambijenata dematerijaliziranih oblika, Helena Paver Njirić prolaz pretvara u titravu transparentnu “masu” čije je stanje podložno promjenama. Prepustivši gledatelja prevladavajućem optičkom efektu, navodi ga na kretanje koje afirmira ulogu oka promatrača.
No, unatoč sistematskom multipliciranju elemenata – bolje rečeno njihovu povezivanju u beskonačnu nit – ovaj interaktivni oblik nije prostorni prečac koji pruža sigurnost, ili utočište.
Tradicionalni prolaz u kojem je moguće osjetiti mirise i okuse nenamjernog sjećanja posredovanog zahvaljujući tko zna kojim misaonim procesima – nesigurno je mjesto koje podsjeća na iznenadna buđenja usred noći, na trenutke nesnalaženja u prostoru i vremenu kad je moguće zamisliti da se oko nas u mraku sve pokreće.
Proust će Swanu dodijeliti tijelo otežano snom – tijelo koje je zauzelo oblik umora i čiji dijelovi zajedno s dijelovima prostorije imenuju prostor u kojem se nalaze stvarajući neku vrstu prijelaza (prolaza) između raznih stanja svijesti, između sjećanja i zaborava. Je li moguće da su prostori u kojima smo jednom bili formirani u odnosu na sjećanje tijela?
Opuštene plastične niti, čije postepene promjene u gustoći gotovo uopće ne zapažamo, ritmički su raspoređene između dvije transparentne plohe; njihov pomak jedne prema drugoj možemo dovesti u vezu s pomacima tijela u svjesnu i snovitu stanju. Koji će uzorak pritom nastati? “Suživot” rada i promatrača nije uravnotežen; gledatelj ulaskom u prolaz doživljava određene senzacije koje je moguće protumačiti kao tihu pobunu protiv uplitanja u prethodno definiran okvir. Daleko smo od dijalektičkih, bajkovitih prostora. Krećemo se kroz prolaz opijeni iluzijom nedužnog vizualnog iskustva. No pokretljiva konfiguracija prijetvorni je volumen u kojem se promjene unutar perceptivnog polja odvijaju kao u zakrivljenom zrcalu: slika se izvija i istodobno uvlači “u sebe” promatrača, pri čemu nastaju promjenljivi odnosi unutar prostora “koji to nije”.
Mjesto u koje ulazimo nije apstraktni kontejner. U njemu se sjedinjuju zbrka i red – promjenljivi vizualni “košmar” u razini očišta i uredna, razumljiva struktura koja ga obuhvaća s dvije strane. Estetsko polje u kojem boravimo nekoliko trenutaka terapeutska je utopija; to je mjesto u kojem su razni simptomi posljedica osjećaja nelagode. Pritom rezultat našeg (nevoljnog) angažmana u ovoj nesvakidašnjoj socijalnoj strukturi ostaje neizvjestan.
Sandra Križić Roban
Godina projektiranja: 2010.
Godina dovršetka gradnje: 2010.
Ukupna tlocrtna površina: 13.34 m2
AUTOR:
Helena Paver Njirić
KOAUTORI:
Jelena Botteri i Miro Roman
SURADNICI:
Sandra Križić Roban (tekst), Andy Jelčić (prijevod), studio BilicMuller (folder), Andrej Marković (konstrukcija), Dubravko Kuhta‐Tesla (art tehnologija)
FOTOGRAFIJE:
Cesare Querci, studio BilicMuller, hpnj +
