Izložba “art sirotinje”
“Ima jedna velika utjeha u totalnoj bijedi… To je olakšanje, gotovo uživanje, kada postaneš svjestan da si konačno zaista na dnu” (George Orwel, Nitko i ništa u Parizu i Londonu, 1933).
Ovim citatom kustos Branko Cerovac počinje predgovor izložbi Symposion – Nitko i ništa u gradskoj vijećnici – Siromaštvo, Eros, Umjetnost u staroj splitskoj vijećnici. Naravno, citat je tu s razlogom. Izložba okuplja umjetnike koji na sebi specifičan način siromaštvom iz svijeta materijalnog manipuliraju na simboličkoj, idejnoj razini – u umjetnosti. Uz kustosa Cerovca, Hrvoje Cokarić, Vanja Pagar i Marin Zorić – Zorge, krenuvši od siromaštva kao kulturnog fenomena današnjice, prepoznali su potrebu “obnove interesa za maštovite, ali čim jeftinije, oskudnije, siromašnije – po mogućnosti besplatne i volonterske Art – situacionističke, Site – specific i Public – Art metodologije i prakse” (Cerovac, predgovor) te postavili siromaštvo kao estetski kriterij izložbe.
Veze između splitske i riječke, kako Cerovac veli, “art sirotinje” na izložbi su vidljive kroz suradnju nekih od umjetnika s riječkim MMC-om. Vanja Pagar koncipirao je, osmislio i dokumentirao akciju – vodstvo – predavanje Anđelko ili ručak u parku koje je na splitskoj izložbi prikazano kao dokument u obliku multimedijalne instalacije Anđelko. Pagar je prije više godina u Rijeci angažirao nekoć splitskog, a već dulje riječkog beskućnika Anđelka koji je poput profesionalnog turističkog vodiča vodio goste Palacha i slučajne prolaznike kroz grad, tumačeći im značaj pojedinih zdanja i lokacija te im vjerno demonstrirao kako se može kreativno, bez kune u džepu, boraviti, hraniti, noćiti na otvorenom, u zapuštenom dvorišnom parku zapuštenog industrijskog kompleksa “Benčić”. I sam vlasnik riječkog poduzeća MMC d.o.o. – jedinstvenog primjera kulturne institucije kod nas, Davor Čargonja prisutan je na splitskoj izložbi radom Izgubljene knjige. Monografija HDZ-a koja veliča Sanadera i katalog izložbe Dali – Božanska komedija održane prošlog ljeta u istom prostoru. Nakon Sanaderove smjene i završetka izložbe ove knjige doslovno nestaju. U svojoj instalaciji Čagronja ih smješta iza vrata uz kante i metle, te novinskim tekstovima dopunjuje priču.
IMF Talks multimedijalna je instalacija Zvonimira Bakotina koja zvučno i vizualno, glasom i na projekciji sučelja bankomata, iznosi cjelokupnu terminologiju Međunarodnog monetarnog fonda. Ako se sjetimo da se monetarni sistem današnjice formirao zajedno s klasičnim slikarstvom utemeljenim na linearnoj perspektivi, onda ova multimedijalna instalacija nastala po svim obrascima konceptualne umjetnosti, kako podsjeća na često korišten pojam smrti umjetnosti tako upućuje i na propitivanje mogućnosti održavanja monetarnog sistema kakav je zasnovan u jednom sasvim drugom razdoblju. U tom su smislu jasne i sve umjetničke prakse koje Cerovac navodi u svom predgovoru, svojevrsnom manifestu siromašne umjetnosti.
Diskurs o siromaštvu na izložbi nastavlja Cokarić svojom instalacijom Večera s odbačenima. Fotografije odbačenih upotpunjene su tanjurom punim hrane koji se pri razgledavanju izložbe nađe između promatrača i fotografije. Instalacija Tabel for Two – Stol za dvoje Alemke Đivoje također je svojevrstan poziv na večeru. Sjesti i jesti za bogato postavljenim stolom za dvoje ove umjetnice znači stvoriti odraz tog akta u ogledalu jer je stol prepolovljen, a druga polovica postoji samo kao odraz u ogledalu. A odraz u ogledalu je uvijek nešto drugo, nešto što upućuje na razmišljanje, pa makar i o konzumaciji obroka.
Izložba okuplja umjetnike sa suvremene splitske umjetničke scene, uz već spomenute Bakotina, Cerovca, Cokarića, Đivoje i Pagara tu su Milan Brkić, Rino Efendić, Siniša Labrović i Vedran Perkov. Radovi tih umjetnika u najmanju ruku impliciraju trenutnu društvenu stvarnost koja se očituje u problemima brodogradilišta, tekstilne industrije i aktualnih prosvjeda diljem zemlje te se stara gradska vijećnica sama po sebi nameće kao mjesto izložbe – simpozija.
Izložba je otvorena do 25. travnja.
Tonči Kranjčević Batalić
