Krah britanskog socrealizma
London se ubrzano rješava socijalne gradnje iz 70-ih godina prošlog stoljeća. Grad si više ne može priuštiti siromaštvo i kriminal koje takve građevine inspiriraju. Ti arhitektonski spomenici socijalnoj državi mahom su na listi za odstrel, a Heygate Estate, ozloglašena “zgrada slučaj”, prvi je na redu.
“U takvom prostoru ljudi ne mogu biti sretni”, glasila je urbanistička presuda Heygate Estateu, kojom je ta zgrada iz 1974., poznati primjer gradnje tzv. društvenog zbrinjavanja, dovedena pred rješenje za rušenje, a stanari polako iseljeni. Odlaskom posljednjih, prošloga je tjedna počelo i njeno rušenje.
Heygate je sa svojih 1212 stanova originalno udomljavao oko 3000 ljudi. Kao jedan od najvećih primjera socijalne gradnje u Velikoj Britaniji, zamišljen je kao lokacija koja će služiti ne samo za stambeno zbrinjavanje, nego i za stvaranje društvene kohezije koja bi doseljeničkim obiteljima olakšala širu društvenu integraciiju.
Arhitekt Tim Tinker, koji je 1960. u naletu futurističkog nadahnuća izradio taj projekt, zamislio je da će taj golijat, realiziran u funkciji masovnog stambenog zbrinjavanja, tada uglavnom azijskih i afričkih imigranata, funkcionalan biti barem do 2030. No, čini se da u 2011. funkcionalnost više nije dovoljna. Okrug Southwark, gdje se građevina nalazi, prolazi duboke urbanističke rekonstrukcije, a blizina središta grada i Cityja, poslovne četvrti Londona, svakako podiže atraktivnost lokacije. Elephant and Castle, četvrt Londona u kojoj je smješten Heygate, do sada je bio sinonim za betonsko sivilo, siromaštvo, kriminal i nehumano stanovanje. “Taj vrli novi svijet”, gigantske betonske građevine koje su svojedobno entuzijastično nikle kao idealna moderna rješenja za stambeno zbrinjavanje velikog broja ljudi, vrlo brzo su se pretvorile u leglo kriminala i droge pa se najveća funkcija Heygate Estatea u proteklom desetljeću sastojala u tome što je služio kao lokacija za snimanje filmova o društvenom dnu.
Posljednji u nizu takvih filmova bio je “Harry Brown” s Michaelom Caineom u glavnoj ulozi, gdje je Heygate poslužio kao lokacija za snimanje scena tučnjava i drogiranja maloljetničkih bandi. Kao savršenu lokaciju za svoj triler “Hereafter” odabrao ga je i Clint Eastwood.
Taj je javni imidž imao presudnu ulogu u donošenju odluke da se taj dio arhitektonske povijesti Londona što prije izbriše i gurne pod tepih. Stanari Heygatea, dok ih je u zgradi još bilo, a njihovi stanovi još nisu bili zazidani kako bi se spriječilo novo useljavanje, pokušali su preko medija opovrgnuti serviranu sliku o tom prostoru. Njihovi dvosobni i trosobni stanovi nisu baš tolike rupe, isticali su. Novo masovno raseljavanje izaziva i novi društveni šok, upozoravali su. To nije imalo previše odjeka.
Lokalne vlasti odlučile su srušiti Heygate Estate i s australskom tvrtkom Lend Lease potpisale ugovor vijedan 1,5 milijardi funta. Stanari su dobili visoke odštete za iseljenje, a protivnici rušenja su se s vremenom predali neizbježnom. Fiona Colley, lokalna vijećnica i članica odbora za regeneraciju Elephanta and Castlea, nazvala je to monumentalnim projektom. “Mnogo je ljudi u četvrti očekivalo ono što sada slijedi – dolazak potpuno novih, sigurnih, toplih domova za sve”.
Slična sudbina očekuje i neke druge primjere londonske arhitekture 70-ih, kao što je Robin Hood Gardens, kompleks da 213 stanova u istočnom Londonu. Nakon neuspjelih pokušaja da ga se uvrsti na listu arhitektonske baštine, Robin Hood Gardens bit će srušen i zamijenjen novim projektima vrijednim 500 milijuna funti. Aylesbury Estate, još jedan u nizu kompleksa zgrada inspiriranih Le Corbusierom, zdanje od 285.000 kvadratnih metara i najveći stambeni kompleks u Europi, također će se rušiti.
Jasminka Šikić
