Tehnologije i grad budućnosti
Kao što smo već nagovijestili prilikom objavljivanja razgovora s Liamom Youngom, u Splitu se od 24. kolovoza do 1. rujna održala ljetna škola UrbanIxD. Tom prilikom smo vam pokušali približiti razmišljanje jednog od predavača škole, a u ovom tekstu osvrnut ćemo se na multidisciplinarne radionice u kojima su studenti obrazovani u području dizajna, interaktivnog dizajna, arhitekture, urbanizma, umjetnosti novih medija, tehnologije, sociologije, antropologije i drugih znanosti imali priliku učiti kroz rad te izmjenu znanja i iskustava.
Pod vodstvom Carlosa J. Gomeza de Llarena, Chrisa Handa, Tobiasa Revella i Gorana Savičića studenti su u četiri radionice pokušali stvoriti fikcijske koncepte kroz koje propituju moguće budućnosti grada u kojem život sve više ovisi o tehnologijama i informacijama koje one skupljaju te prenose. Kroz kritički dizajn studenti su kroz devet dana trajanja radionica bili pozvani da prepoznaju, vrednuju i predstave aktualne trendove dizajna urbanih interakcija, da razmišljaju o važnosti interaktivnog dizajna za pametan gradski život, te da nas kroz svoje radove natjeraju da razmišljamo o zajedničkom životu u hibridnom gradu bliske nam budućnosti.
Pravo na javni prostor u hibridnom gradu treba zaslužiti, ili platiti
Vizije budućnosti u kojoj su tehnologije i urbani život usko vezani, studenti su predstavili na kraju radionice, u obliku prezentacije te izložbe koja je ovog vikenda održana u splitskom MKC-u. Prepustivši se fikciji jedna je grupa studenata izmislila veliku ekološku katastrofu nakon koje cijeli gradovi sele na novonastale obale. Novi koncept grada daje im mogućnosti da se osvrnu kako na aktualne probleme urbanog života tako da i razrade neke utopijske koncepte. Jedan od takvih je i grad Nokuna u kojem je novac zabranjen, a ekonomija bazirana na darovima. Tehnologija koja sve to omogućava je pametna boja koja postaje mjesto interakcije ali i pohrane podataka. Zanimljiv je novonastali odnos prema javnom prostoru koji vlada u tom gradu u kojem pravo na korištenje istog imaju samo oni koji su na neki način sakupili dovoljno novih vrijednosnih jedinica. U takvom gradu, ukoliko niste učinili dovoljno za zajednicu, nemate pravo boraviti. Distopijski odnos prema javnom prostoru donosi i jedan drugi studentski rad koji polazi od konkretne situacije u Splitu. Uočivši trend gubitka javnog prostora s rastom turizma, trendom za koji studenti pretpostavljaju da će samo rasti, zamislili su aplikaciju kojom se optimizira korištenje javnog prostora u budućnosti. CUBA ili Coordination of Urban Busy Areas sistem je koji na osnovu praćenja kretanja po gradu i drugih parametara koji definiraju prostor određuje tržišnu vrijednost određenog prostora te preko aplikacije naplaćuje njegovu uporabu. Pretpostavka je da turisti imaju više novaca pa će plaćati za kretanje po atraktivnim tj. skupim prostorima dok će lokalno stanovništvo će tražiti jeftinije prostore ili čekati manje atraktivne sate. Kao i u prethodnom projektu, ako nemate novaca nemate ni pravo na javni prostor.
Hibridni grad mjesto je manipulacije
Kako se pametan grad bazira na konceptu Big data, skupova podataka tako velikih da ih današnje tehnologije teško procesuiraju a ljudska bića još teže poimaju, mnogi radovi upravo to područje vide kao mjesto borbe za grad. Gdje se pohranjuju podaci, tko ih može kontrolirati, vidjeti i kako koristiti neka su od pitanja koja su se ovom prilikom otovorila. Ministry of Misinformation projekt je koji manipulacijom informacija te vodi turiste na kriva mjesta, ali i pokreće lokalne male poduzetnike stvarajući od njih lica s naslovnice Time zahvaljujući manipulacijom podataka tj. novim hakarskim brendiranje njihovih proizvoda. U vrijeme vladavine podataka, stvarnost i fikcija nisu razlučivi. Takva stvarnost više ne može biti mjerilo istinitosti, poručuju autori ovog projekta. Do sličnog zaključka došla je i još jedna skupina studenata. Polazeći od distinkcije mjesta i prostora, gdje je prostor mjesto s memorijama, Back Space projekt predviđa tehnologiju koja može sakupljati i dijeliti memorije, te stvarati prostore van individualnoga iskustva. I dok s jedne strane ova tehnologija omogućava stvaranje prostora iznimne vrijednosti i povijesti, s druge strane digitaliziacija memorije vezane uz prostor otvara i pitanje njene manipulacije te stvaranja prostora lažnih memorija.
Dom mladih kao središte velikih naracija o budućnosti tehnologije i grada
Govoreći o vrijednosti prostora možemo se osvrnuti i na vrijednosti koje je UrbanIxD donio prostoru. Osim što se škola smjestila u splitskom Domu mladih te ukazala na još jednu od mogućnosti korištenja ovog prostora, mnogi od studenata odabrali su upravo Dom i okolne prostore kao scenarije svojih fiktivnih budućnosti. Tako je marginalizirani gradski prostor postao središte velikih naracija o budućnosti tehnologije i grada.
Ljetnu školu UrbanIxD organizirao je Odsjek dizajna vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu kao dio projekta Coordination Action koji je dio programa Future and Emerging Technologies Europske komisije.
