Pet minuta slave kupačica
Da se na Bačvicama, poznatom splitskom kupalištu, igra picigin, dobro zna cijela država. Sve vremenske prilike i neprilike povod su TV snimateljima da zabilježe piciginaše, a nedavno je Ministarstvo kulture proglasilo picign i nematerijalnom kulturnom baštinom. Međutim, nisu piciginaši jedini redoviti korisnici Bačvica. S njima svake godine otvaraju i zatvaraju sezonu i kupačice.
Neke tu dolaze ugrijati kosti na sunčevim zrakama, neke olakšati tegobe s venama u hladnom moru. Neke pak duševni mir nalaze u hladovini pod tamarisom s pogledom na horizont. Bilo kako bilo, kad se povuku brojni koncesionari i mase koje se kupaju samo u visokoj sezoni, kupačice dobivaju svojih pet minuta. One nisu gošće plaže, na granici prirode i grada one postoje u simbiozi s plažom. I kao što Bačvice nisu Bačvice bez piciginaša, tako bi identitet plaže bio nepotpuni i bez kupačica. Zato vam kao homage ljetu i sezoni kupanja koja je u Dalmaciji tek nedavno završila, iako ne završava nikada za sve, donosimo seriju fotografija koje bilježe svakodnevicu kupačica.
Fotografije su snimane u zadnjih pet godina, uglavnom na početku i kraju sezone kupanja – što znači sve do studenog mjeseca. Dok neke od njih više nisu s nama, druge se možda još kupaju dok čitate ovaj tekst. One su podsjetnik na ono što bi javna gradska plaža trebala biti. Prženi krumpirići, ležaljke i kokteli turistička su ponuda nastala iz ideje plaže kao ekonomskog resursa grada. Ono što nam uistinu treba na Bačvicama su zidić, klupica i čisto more. U vrijeme kada nad plažom zjape dva gradilišta koja bi gradu trebala donijeti nove hotele i turiste, a s njima i nove koncesionare na Bačvicama, dobro je podsjetiti se autentičnog života na plaži. I napraviti sve da se on održi. Pa ako treba, tražiti i zaštitu kupačica.
Tekst i fotografije:
