Čiji je danas idol Boško Buha?

Koristeći medij fotografije, videa, filma, instalacije i performansa Renata Poljak stvara radove koji se odnose na političke, ekonomske i socijalne fenomene od 1990-ih pa sve do danas. Kao podlogu za koncept svojih radova često koristi elemente autobiografije, arhivske i dokumentarne materijale, kao i aktualne društvene situacije i pojave. O radu Renate Poljak imali ste priliku u više navrata čitati na našem portalu, a razgovor s umjetnicom možete pročitati ovdje.

Serija “Režiranje glumaca/režiranje uvjerenja” (2001.-2012.) kroz filmske i video projekcije priziva u sjećanje dva velika filma jugoslavenske kinematografije koja su obilježila kako autoričino djetinjstvo tako i djetinjstva cijelih generacija. Radi se o filmovima Boško Buha (1979.) i Vlak u snijegu (1976.). Tražeći junake svog djetinjstva Renata pronalazi Ivana Kojundžića/Boška Buhu i s njim vodi dvostruki intervju o raspadu Jugoslavije u kojem se gube granice između fikcije i realnosti, a ideologije i svjetonazori pokazuju se kao shizofreni kulturni konstrukti. Snimajući umjetni snijeg na kazališnoj sceni, u drugom filmu iz serije autorica se osvrće na snagu filma kao medija u formiranju identiteta te odaje hommage Slavku Štimcu, zvijezdi jugoslavenske kinematografije, čija se slava raspala zajedno s državom, “jer ne može netko biti filmska zvijezda države koja više ne postoji.”

Kroz radove  koji se oslanjaju na propagandnu kinematografiju vremena u kojem smo odrasli i na glumce koji su utjelovili ideologiju vremena šira slika Renatinog rada može nam se na tren zamagliti, upravo radi zajedničkog iskustva koje dijelimo kao generacija. Gubljenje granice između stvarnog i fiktivnog pri istraživanju kako osobnog tako i kolektivnog identiteta zapravo je ta konstanta koja se ponavlja u Renatinom radu i čini ga univerzalnim,zanimljivim kako nama tako i publici koja nikad nije čula za Boška Buhu, Ivana Kojundžića ili Slavka Šimca.

Pogledajte film  “Režiranje glumaca/režiranje uvjerenja”  i ugodno vam gledanje!