
Zadarski poluotok rasprostire se na otprilike 37 hektara, a prostor koji je ostao nakon povlačenja JNA i nakon što ga je MORH otpisao kao neperspektivan iznosi 73,74 hektara. Time je grad Zadar praktički dobio na raspolaganje dva nova poluotoka koja su tijekom godina „rezervirana“ raznim urbanističkim planovima, dok njihova realizacija ide sporo ili nikako. Zato se koristi tek oko polovice nekadašnjih vojnih prostora. No vrijeme ne radi u korist trenutnih vlasnika i upravitelja postojećim prostorima jer je Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom u interesu da bivše vojarne postanu komercijalni, a ne javni prostor. Prostor bivše kasarne u Zadru ostao je više od 23 godine na milost i nemilost vremenu i devastaciji.
* bivša vojarna Stjepan Radić, foto: obris.org
Koje sve ideje za konverziju ovog vojnog prostora imaju mladi iz Udruge za promicanje urbane kulture “Zdanje” i Udruge “Eko-Zadar” istražuje emisija Cenzura, urednika i voditelja Veljka Tomića, koju možete pogledati ovdje:
Emisija je dio projekta „Javni interes-nije na prodaju!” kojeg provodi Centar za mirovne studije u partnerstvu s Udrugom za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda Cenzura Plus.