Prostor nije oblikovan da izrazi prisutnost rijeke

Tara Ivanišević studentica je na Odsjeku za animirani film i nove medije pri zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti i autorica rada “Kod mosta“  koji se izvodi u razdoblju od 15. lipnja do 15. srpnja 2015. u zoni zagrebačkog Tromostovlja (više ovdje).

Autorica ciljani prostor istražuje kroz šetnje, promatrajući i družeći se. Vlastite i dojmove sugovornika koje poziva na druženje i raspravu u i o prostoru, dokumentira na zasebnom blogu  gdje su zabilježene neke od karakteristika i potencijala zone. Rad će biti zaključen šetnjom za javnost 15. srpnja.

Intervju je dio serije koja nastaje u okviru projekta Ars Publicae koji u 2015. godini fokusira prostor zagrebačkog Tromostovlja putem umjetničkih intervencija i urbanološke teorijske produkcije s ciljem zagovaranja formiranja Savskog trga na mjestu povijesnog izlaska Zagreba na Savu, odnosno na lokaciji danas najživljeg mjesta uz rijeku u gradu.

Rad Tare Ivanišević jedan je od tri rada odabrana za izvedbu na javnom natječaju projekta Ars Publicae.

O kakvom je točno radu riječ?

Riječ je o istraživačkom radu koji kroz boravljenje u prostoru i korištenje prostora Tromostovlja nastoji otkriti njegove posebnosti, zanimljivosti i potencijale. Rad se sastoji od šetnji koje su proizašle iz vlastite potrebe da se bolje upoznam s prostorom koji za mene nije uobičajeno mjesto dolaska ili boravka, odnosno toga da svoja nalaženja s drugim ljudima premjestim s nekih nama tipičnih lokacija, npr. Trga Bana Jelačića, upravo na lokaciju Tromostovlja.

Rad se sastoji i od pisane, fotografske, zvučne i ostale dokumentacije koja se može pregledati na blogu.

Na koje su sve načine ljudi reagirali na prostor i sam rad?

Reakcije na prostor su bile šarolike. Na primjer, oni koji žive u blizini ili su u nekom trenutku svog života živjeli u blizini imaju odnos prema prostoru koji ja nemam. U tim slučajevima sam zamolila da oni mene vode, što je jedanput značilo široku i dugu šetnju bez previše priče ili osvrtanja na prostor, a u drugom priče i asocijacije iz prošlosti te uspoređivanje prostora prije i prostora sada. Nekima je bilo zanimljivo otkrivati detalje prostora: skriveni puteljak, kvaliteta zemlje ispod mosta, boja ograde… Neki su se pitali što se ima za vidjeti na Savskom mostu. Neki su imali prijedloge oko toga kako bi se prostor mogao urediti, dok se neki nisu na to osvrtali. S nekima sam zajednički istraživala prostor kroz šetnje, a s nekima sam popila kavu i kroz razgovor se dotaknula prostora. Neki su prostor osjetili kao mjesto mogućnosti, a nekima baš nije bio ni simpatičan, ni privlačan.

Reakcije na rad su bile pozitivne, s propitivanjem i konstruktivnim savjetima oko toga što bi se još moglo napraviti i/ili kako.

Uz činjenicu da se radi o jednom od najvažnijih zagrebačkih prometnih terminala s 20 do 25 tisuća korisnika, tu je i ogroman broj biciklista i pješaka, a sve to prostor potencijalnog Savskog trga čini najživljim mjestom na zagrebačkim obalama Save. Koliko i kako sve je ciljani prostor Tromostovlja korišten od građana?

Ljudi se voze u autobusima, kupuju hranu, izlaze u obližnje klubove, piju kave, šetaju i treniraju pse, trče, sjede, roštiljaju, sportski se rekreiraju, pecaju, zadržavaju se, druže i tako dalje. Ovisno o danu i satu nailazi se na različite količine ljudi, ali ljudi svakako ima i oni prostor koriste ovisno o vlastitim potrebama i trenutnim mogućnostima prostora.

Kako vidite prostor okretišta kod Savskog mosta danas?

Vidim ga kao prostor koji je ljudima potreban iz ovih ili onih razloga, često tranzitnih, koji je uređen do one razine na kojoj može ispunjavati funkciju okretišta. Drugim riječima, mnogi potencijali prostora nisu još iskorišteni ili oblikovani u sadržaje koji bi prostor učinili atraktivnijim, umjesto samo funkcionalnim. Osim toga, tranzit nije jedina potreba ljudi. Fale sadržaji poput klupica i javnog WC-a, koji trenutno postoje u improviziranim oblicima poput ograda i grmića.

U jednom od postova jedna od sugovornica primjećuje da ljepota tog mjesta leži u mogućnostima (ovdje). Druga je primjetila da taj prostor s nekim budućim preuređenjem ne bi trebao biti tipičan trg (ovdje). Kakve vi mogućnosti vidite?

Jedna vrlo izražena i logična mogućnost koju vidim je prostor koji bolje ispunjava funkcije koje trenutno ispunjava na improvizirani način. Dakle, umjesto ograda i grmića, klupice i javni WC. Umjesto krpanja prostora tamo gdje nešto treba ili se istrošilo, razmišljanje o prostoru kao cjelini izgrađenoj od elemenata čiji su međusobni odnosi uzeti u obzir.
S druge strane, funkcije koje trenutno ispunjava nisu jedine mogućnosti tog prostora. Vidim mogućnosti novih sadržaja koji bi se mogli organski uklopiti u postojeće. Prostor nije daleko od centra. Povezan je s ostatkom grada. Povezan je s Jarunom. Studentski dom je u blizini. Rijeka je u blizini. To sve podiže njegove mogućnosti. Trg uređen s obzirom na to i s obzirom na potrebe ljudi koji trenutno u njemu najviše borave bi aktivirao mogućnosti prostora i podigao ga, čime bi prostor mogao postati pristupačniji, ugodniji, a i funkcionalniji.

Koliko je danas rijeka prisutna u doživljaju tog prostora kroz njegovo oblikovanje i upotrebu, odnosno vidite li upravo kontakt s rijekom kao nešto poželjno baš za to mjesto?

Prostor nije oblikovan da izrazi prisutnost rijeke, iako se do rijeke može spustiti na nekoliko mjesta. Vidjela sam ljude kako sjede na tim mjestima i pecače kako pecaju s mostova i obale, tako da bih zaključila da neki interes za kontakt s rijekom postoji. Meni bi osobno to bio poželjan element, iako zbog zagađenosti rijeke ne dijele svi to mišljenje.

Prostor oko budućeg Savskog trga predmet je nekih aktualnih planova za preuređenje pa su opažanja o karakteristikama i potencijalima mjesta predstavljena vašim radom tj. na blogu utoliko zanimljivija. U jednom od postova izrazili ste i bojazan o tome kako bi taj dio grada mogao biti preuređen, a Savski trg usporedili ste  (ovdje) s Kvaternikovim koji je uređen potpuno neuspješno.

Bilo bi šteta da se prostor preuredi bez da se iskoristi njegov potencijal ili još gore, da mu se preuređenjem oduzmu neki pozitivni elementi. Preuređen prostor će takav ostati barem neko vrijeme, tako da osjećam da je važno da se napravi temeljita analiza kako si se došlo do najboljeg rješenja. Ne može se voditi rješenjima koja se doimaju kvalitetnima samo na papiru ili šablonskim rješenjima koja ne uzimaju u obzir specifičnosti prostora i potrebe korisnika. Budući da sa zadnjih nekoliko velikih preuređenja u Zagrebu nisam zadovoljna, što uključuje i Kvaternikov trg, zabrinuta sam oko budućnosti tog prostora. Bez obzira na to nadam se uspješnom preuređenju.

Šetnja zonom Tromostovlje koju će voditi Tara Ivanišević održat će se u srijedu, 15. srpnja 2015. u 18 i 30 ispred Savskog (pješačkog) mosta. Šetnja je završni dio rada “Kod mosta”.

Druge blogove autorice možete pronaći ovdje  i ovdje.

Foto: Tara Ivanišević

Sve ostale intervjue, tekstove i aktivnosti nastale u okviru projekta Ars Publicae na temu zagrebačkog Tromostovlja pronađite ovdje.
Nositelji projekta Ars Publicae u 2015. godini je Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII).