Stancija Brčevac
Predstavljamo realizaciju arhitekta Emila Jurcana, Stanciju Brčevac, nominiranu za Nagradu “Drago Galić” za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2016. U nastavku o kući piše projektant.
U šumovitom kraju izdvojen je od krajolika geometrijski gotovo savršeni kvadrat omeđen visokim kamenim zidom čime je nekadašnji anonimni graditelj stvorio poopćeni tlocrt – simetričan, proporcionalan, apstraktan i sastavljen od elementarnih geometrijskih oblika.
Unatoč vernakularnosti izvedbe stvoreni prostor zrači svojom racionalnošću. Njegova jasnoća plod je dugotrajnih i neiskorijenjenih sila stoljećima nevidljivo prisutnih u pejzažu.
Stanzia (naziv u istarskom dijalektu za stambeno-gospodarski kompleks) Brčevac temelji raspored svojih građevnih elemenata na granicama zemljišnog vlasništva, a to vlasništvo izvire pak iz antičkog sustava centurijacije ovog kraja izvedenog u drugoj polovici I. stoljeća prije nove ere.
Proces rimske centurijacije, podjela zemlje u jednaka kvadratne čestice (centurije) veličine 20 x 20 akta, odnosno približno710 x 710 metara, proveden je u južnoj Istri prilikom formiranja pulske kolonije pred sam kraj razdoblja republike, a prisutnost tragova te centurijacije iznenadila je istraživače nakon II. svjetskog rata kada je taj teritorij prvi puta snimljen iz zraka prilikom špijunskih operacija RAF-ove avijacije (Bradford, Ancient Landscapes: Studies in Field Archaeology, London, 1957.).
Prvi sustavni ljudski pokušaj da racionalizira teritorij, da od zemlje stvori apstraktnu stvar – parcelu – pokazao je svu svoju izdržljivost 2000 godina kasnije. Ekonomsko upravljanje i rimsko zemljišno pravo, temelji robno-prostorne razmjene utkani su tako i u racionalni izraz arhitekture stanzie Brčevac.
No rimska racionalizacija zemlje, stvaranje nove, geometrijske i prosvijetljene prirode, nosi nešto mitološko u sebi. “Mit prelazi u prosvjetiteljstvo, a priroda u puku objektivnost” (M. Horkheimer, T.W. Adorno, Dijalektika prosvjetiteljstva, Sarajevo, 1989, str. 232).
Jedini način da se tlo racionalizira je putem neba. Tako se i sam proces centurijacije, unatoč svojim ekonomskim i političkim implikacijama, temelji na etruščanskom umijeću. “Prema Etruščanima postoji povezanost između nebeskoga svoda i zemlje, obitavališta bogova i obitavališta ljudi.
U okviru takvih religioznih shvaćanja podjela zemaljskoga prostora definirana je skupom pravila kojima su određeni odnosi između bogova i ljudi sakupljeni u učenju zvanom etruščansko umijeće (disciplina Etrusca).
Disciplina je polazila od razumijevanja božje volje tumačenjem životinjskih iznutrica, osobito jetara i tumačenjem munja. Mikrokozmos čovjeka i makrokozmos božanstva dio su jedinstvenoga sustava u kojem orijentacija i podjela prostora imaju primaran značaj.
Posvećeni i podijeljeni prostor (templum) obuhvaća nebeski svod, odnosno obitavalište bogova (templum caeleste) prema čijoj se projekciji na zemljinu površinu uređuje i organizira obitavalište ljudi (templum terrestre).
Orijentacija i podjela ‘svetoga’ prostora određena je s četirima kvadrantima definiranih dvama okomitim pravcima u smjeru sjever – jug (cardo) i istok – zapad (decumanus)” (D. Bulić, “Rimska centurijacija Istre”, u Tabula: časopis Filozofskog fakulteta, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, No. 10 Prosinac 2012., str. 53).
Stanzia Brčevac prostire se u jednom od tako dobivenih centurija smještenih pri samom kraju pulskog agera. Njezin oblik zauzima neznatan dio nekadašnje rimske čestice, samo 5% od ukupne površine koja je u rimsko doba iznosila 100 heredija.
Zadatak arhitektonske intervencije bio je dvosmislen i nemoguć – kako konkretizirati zatečenu povijesnu apstrakciju razgoljevajući pritom mitološku osnovu njene ekonomske racionalnosti?
Projekt: Emil Jurcan
Lokacija: Brčevac
Investitor: Petar Šverko
Izvedba: Izo Gradnja d.o.o.
Stolarija: Edi Golja
Rasvjeta: Propeler
Godina izgradnje: 2016.
Fotografije: Edna Jurcan
