Sto i četiri godine u jednom dahu

Oscar napunio 104!
Najdugovječniji arhitekt , vjerojatno najzaposleniji starac na svijetu, još je itekako vitalan: prije 50 godina je sagradio grad, a danas još uvijek ugovara nove poslove, dizajnira čokolade, ima 30 godina mlađu suprugu. O njemu je sve već rečeno, a mi ćemo zauvijek biti njegovi vjerni pratitelji i obožavatelji…

U nastavku vam donosimo galeriju iz objektiva našeg izvršnog urednika i fotografa, Ivana Dorotića, iz serije Fragmenti Oscara II: Zaboravljeno: Brasilia.

(Njegova prva serija Fragmenti Oscara bila je dio izložbe Firs shot/Prvo okidanje 2009. o kojoj smo pisali ovdje)

Riječ je o fotografijama grada Brasilie, jednom od onih gradova koji djeluju poput dječačkog sna svakog arhitekta, urbanista: stvaranje konteksta i teksta, mogućnost da se stvori najbolja moguća arhitektura, da se aktivno utječe na živote ljudi stvaranjem idealnog okruženja. Brasilia utjelovljuje upravo takvu i veoma uspjelu modernističku ideju napretka.

Noseći takvu percepciju grada, u arhitektu koji je ujedno i fotograf, neminovno se stvara jedna vrsta strahopoštovanja koliko prema arhitekturi, toliko i prema motivu i razlogu fotografije. Niemeyerova arhitektura je motiv koji već 50 godina interpretiraju razni fotografi i fotoaparati. Kako odabrati motiv- arhitekturu, njen detalj; kako je gledati, savladati, učiniti je prisnom, osobnom, pitanja su koja se postavljaju pred fotografa.

Svaka fotografija Ivana Dorotića nastoji spojiti percepciju i razumijevanje za arhitekturu te njezino mjesto u prostoru. Precizna kompozicija ne otkriva samo arhitektonske ideje koje su pratile Brasiliu, već i vizije i nade koje su pratile čitavo vrijeme modernizma. Ipak, tu je prisutan i osjećaj za humanizam, iako su ljudi rijetki akteri njegovih fotografija. Arhitektura Oscara Niemeyera u Ivanovoj fotografiji tada poprima gotovo oznake geste, znaka, apstrahirana do samog ishodišta. Dapače, arhitektura više nije blještava, photoshopirana, već postoji zajedno sa svim svojim ožiljcima vremena.