Dajte otoke studentima,
a ne strancima!

Evo dokaza da manje hrvatske gradove i otoke mladi ne zanemaruju, da su ideje talentiranih studenata izuzetno bitne za razvoj i budućnost takvih mjesta te da se ne događaju sve izložbe samo u velikim hrvatskim gradskim centrima. Studenti arhitekture splitskog GAF-a kroz jedan su semestar sa svojim mentorima radili na projektu Prostorno-programske transformacije zgrade Stare uljare, Kino dvorane i ex restorana Kornat na otoku Murteru. Sada su studenti spremni pokazati svoje projekte lokalnom stanovništvu, ljudima koji će biti krajni korisnici njihovih ideja i scenarija.

Sutra, u subotu 19. ožujka 2011. s početkom u 18 sati, u kino dvorani „Žut“ u Murteru biti će otvorena izložba njihovih radova, koju će svi lokalci te ostali zainteresirani moći pogledati sve do 3. travnja.

U nastavku pročitajte tekst Prof. Nikole Bašića o radionici:

“Strategija prostornog razvitka republike Hrvatske detektirala je nedostatak malih gradova kao zapreku za ostvarenje skladnog prostornog i socijalnog razvitka zemlje u cjelini. Mali gradovi od 2000-5000 stanovnika nedostajuća su frakcija unutar urbane mreže, pa bi se razvitku takvih zajednica trebala posvetiti posebna pozornost.

Murter je paradigma takvog naselja, ne samo radi svoje sadašnje veličine i očekivanog rasta, već i po tome što je ostao u raskoraku između ruralnog i urbanog. To raspolučeno stanje prati dihotomija životnih stilova koji odražavaju čas tradicijsku čas tranzicijsku kulturu. Nejasni urbo-socijalni status naselja proizvodi identitetsku zbrku, u kojoj se i etika i estetika donedavno koherentne otočke zajednice raspršila u nerazumljivim urbanim oblicima i društvenim ritualima.

U takvim okolnostima arhitektonsko-urbanistička intervencija u središte Murtera, u prostor i sadržaj kojim se želi prijeći urbani razvojni i identitetski prag predstavlja iznimno težak zadatak. Složenost tog zadatka odražava se u cijelom spektru delikatnih pitanja:

Prvo pitanje odnosi se na staru uljaru – treba li je rušiti ili se ona može sadržajno i oblikovno transformirati?

Na to se nadovezuje niz novih pitanja – može li staru uljaru, koja je svojom pojavom i onda i danas ostala u konfliktu s mjerilom i ritmom povijesnog naselja, rehabilitirati značaj njezinih sadašnjih funkcija? Ili je uistinu dovršeno njezino mentalno posvojenje? Kako gledati na zgrade kina i bivšeg restauranta Kornat, koje su kao reprezentant društvene i gospodarske klime i kao poseban urbani sloj, nastale nakon drugog svjetskog rata? Može li hibridni projektni program, kojim na tom mjestu ponovo predviđamo upravne, kulturne, zabavne, trgovinske i uslužne sadržaje, proizvesti urbo-ekonomsku energiju koja će nagovijestiti provediva rješenja?

Postavljajući ova pitanja u pristupu razriješavanja arhitektonske teme izrazite kompleksnosti i  kontekstualnosti, težište studentskih istraživanja izdignuto je iz razine onog poimanja konteksta koje se najčešće vraća pitanjima oblika i materijalnosti. Stavljajući u fokus naših razmatranja one aspekte kontekstualnosti koji zahvaćaju širinu i dubinu prostornih, društvenih i gospodarskih situacija, od naših studenata tražili smo svestran, istraživački i inovativan pristup zadatku u kojem će biti raspoznatljiva nastojanja da se u okvirima kontekstualnosti kao šireg pojma potakne stručna i socijalna angažiranost arhitekta u služenju zajednici.

Voljeli bismo da se ovi pokušaji, kao i ideje i energija studenata sadržana u prezentiranim projektima, ocjenjuju kroz izloženu optiku.”


* Antonio Lujo


* Viktorija Petković


* Frane Mimica


* Mateo Dragun