Alo, gradonačelniče, može jedan gradski prostor?
“Kada smo 2010. godine osvojili nagradu krovne europske cirkuske organizacije Jeunes Talents Cirque Europe kao najbolja mlada kompanija, odlučili smo od Grada zatražiti prostor u kojem bismo mogli raditi. Poslali smo zahtjev Gradu, koji je uključivao preporuke različitih gradskih pročelnika. Nakon toga sam ih više puta zvala da bi nas 2012. godine iz Grada pitali koji bismo mi prostor željeli. Tu smo izgubili dosta vremena jer sam gradskim službenicima pokušavala objasniti kako ne znam koji su prostori Gradski i slobodni. Odgovorili su nam kako popis ne postoji te da se sami moramo snaći i doznati tu informaciju. Nakon toga sam odustala i čekala promjenu vlasti. Uslijedio je drugi krug ‘pregovora’. Ponudili su nam dva skloništa u užasnom stanju. Jedan je bio potopljen, a drugi ogroman, ali je većinom bio napunjen nekim materijalom te se nije mogao cijeli koristiti. Iz Grada su zahtijevali da plaćamo i kvadrate koje uopće ne možemo koristiti ukoliko se odlučimo za taj prostor. Na koncu smo odustali i unajmili komercijalni prostor”, prepričava nam Antonija Kuzmanić iz udruge Room 100 pokušaj dobivanja na korištenje nekog gradskog prostora.
Ovo je tek jedna u nizu priča kako Grad Split “dodjeljuje” gradske prostore po tzv. povlaštenom najmu jer je takav natječaj u posljednjih deset godina objavljen tek jedan jedini put i to „ 24. travnja 2005. g. kada je oglašeno 35 poslovnih prostora za udruge, od kojih je početna cijena zakupnine za 1 prostor bila 2 EUR/m2, za 6 prostora 1 EUR/m2, a za preostalih 28 prostora početna cijena bila je 0,76 EUR/m2“, kako nam je objasnila Dijana Ivančić Crnjak, voditeljica Odsjeka za poslovne prostore. U prošloj godini objavljena su dva natječaja, no ona su bila za komercijalni najam i odnosila su se na dodjelu prostora gradskim tvrtkama Splitska obala d.o.o. i Spalatum D.M.C. d.o.o.
I premda Zakon o zakupu i kupoporodaji poslovnog prostora, kojim se uređuje postupak iznajmljivanja prostora u vlasništvu države, županije, gradova i općina u članku 6. jasno kaže da se procedura provodi isključivo putem natječaja, osim kad je riječ o iznajmljivanju između različitih razina tijela javne vlasti, u Gradu Splitu ne mare previše za slovo Zakona. A ne libe se to ni javno priznati.
„Za dodjelu prostora stranke: građani, udruge, političke stranke i dr. se obraćaju Gradonačelniku ili službama Grada sa zahtjevom za dodjelu, a Gradonačelnik donosi odluku, odnosno eventualni Zaključak o dodjeli poslovnog prostora“, decidirano je na upit o proceduri dodjele prostora odgovorila Dijana Ivančić Crnjak.
Tako da pojedinci i udruge do gradskih prostora po povlaštenom najmu dolaze na različite načine. Oni spretniji „pikiraju“ neki prostor za koji znaju da je prazan pa se nadaju milosti gradonačelnika ili pročelnika. Drugima pak prvi čovjek grada u svrhe predizborne kampanje obeća da će se pobrinuti za stalni smještaj pa kod pročelnika biraju s liste ponuđenih praznih prostora. Trećima se ugovor inercijom obnavlja jer su „oduvijek“ negdje smješteni, a ima i slučajeva da se boravi u prostoru bez ugovora jer je Grad povratom ostao bez istog pa su „na čekanju“.
Stoga nije riječ o omašci ili nespretnoj retorici splitskog gradonačelnika Ive Baldasara kada u prvom licu kaže: „Morao sam im dati reprezentativan prostor“, misleći pritom na dodjelu imovine svih građana Splita savjetniku za kulturu, kojem je darovao na korištenje ured na splitskoj rivi, isti onaj iz kojeg je prošle godine iselio HSLS, velikodušno napuštajući taj prostor „da bi Grad zaradio na iznajmljivanju“ i seleći na nešto manje atraktivne Prokurative.
Na obje ove atraktivne lokacije Grad Split ima brojne prostore – na Rivi 42, a na Prokurativama više od 30. Neki su u komercijalnom, a neki u povlaštenom najmu. Primjerice, Splitska banka prostor od 104 četvorna metra na Rivi plaća 17 388,80 kuna ili 167,2 kune po metru kvadratnom.
No ove informacije, iako bi trebale biti javne, moguće je izvući iz gradskih službi tek upornim traženjem i višemjesečnim čekanjem. Na stranicama Grada stoje tek podaci o prostorima i stanovima koji su u gradskom vlasništvu, no ne tko su i korisnici i koliko za prostor plaćaju (pogledajte ovdje).
Oni su na stranicama objavljeni tek nakon što je Nezavisna lista Marijane Puljak objavila interaktivnu mapu gradskih prostora (potražite ovdje), koristeći se pritom također „krnjim podacima“ dobivenim iz gradskog ureda. Podaci o stanovima kojima Grad upravlja objavljeni su tek početkom ove godine. „Više smo puta nakon toga postavljali vijećnička pitanja kada će se objaviti svi podaci i kada će građani Splita konačno moći saznati sve što ih o tome zanima, transparentno i javno, bez pogodovanja pojedincima. Nikada nam nije odgovoreno na navedena pitanja. Odgovor na prvo vijećničko pitanje naše Inicijative o tome čekamo čak više od 500 dana!“, kaže Marijana Puljak.
Jedno od neslužbenih objašnjenja koje smo dobili tražeći podatke bilo je opravdavanje narušavanjem privatnosti, no iz Grada teško shvaćaju da upravljanje javnom imovinom mora biti javno.
„Ne vidimo niti jedan razlog zašto podaci o korisnicima ne bi bili objavljeni i javno dostupni. Smatramo kako se time ne ugrožava ničije pravo na privatnost. Baš suprotno, omogućilo bi se svim građanima jednako pravo da apliciraju za korištenje gradskih prostora i stanova prema uvjetima jednakima za sve. Transparentnost i uvođenje reda u upravljanje gradskom imovinom sigurno bi rezultiralo intenzivnijim punjenjem proračuna“, kaže Puljak, a s tim se slaže i Antonija Kuzmanić, koja vjeruje „kako bi udrugama i svima koji žele koristiti gradske prostore kriteriji, jasna i transparentna procedura omogućila pravedno korištenje gradskih resursa“.
Tekst se objavljuje u suradnji portala Pogledaj.to i portala STav, a nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Foto: Slobodna Dalmacija
