Ando u Veneciji
Zgrada Punta della Dogana sgrađena je jednostavno i racionalno. Volumen tvori trokut koji neposredno odgovara obliku vrha otoka Dorsoduro, dok je njegov unutarnji prostor nizom usporednih zidova podijeljen u dugačke pravokutnike.
Uz veliko poštovanje spram te emblematske građevine, svi pregradni zidovi dodani tijekom proteklih obnova u cijelosti su uklonjeni u svrhu povratka izvornom obliku sa samih početaka izgradnje. Ogoljavanjem zidova od opeke i drvenih greda krovišta, kuća je ponovno dobila energiju, a obnovljena su i sjećanja na nekadašnju morsku carinarnicu. U središtu građevine, kvadratan se prostor proteže preko dva reda, kao rezultat ranije obnove. Kao izuzetak zadržali smo taj dio kakav jest i umetnuli „betonsku kutiju” koja je značajno promijenila ovaj prostor. Putem dijaloga između starih i novih elemenata, nastaloga u jezgri građevine, kuća je dobila snagu za povezivanje svoje povijesti sa sadašnjošću i budućnošću.
Naš se osnovni pristup vanjskoj obnovi kuće također sastojao u pažljivoj restauraciji izvornih pročelja, s izuzetkom otvora koji su tijekom obnove zamijenjeni u cijelosti. Iako je izgled novih vrata i prozora vrlo suvremen, uspješan je proizvod tradicionalnog mletačkog obrta.
U početnoj fazi projekta predložio sam da se uz ulaz nasuprot Campo della Salute podigne par betonskih stupova koji bi simbolizirali dijalog između „povijesti” i „budućnosti”.
Iako je među ljudima u povijesnom dijelu Venecije oko ovog prijedloga neočekivano nastala rasprava širih razmjera, namjeravao sam ga ostvariti bez obzira na prigovore, kao spomenik koji bi najavio ponovno rođenje ovoga mjesta. Međutim, budući da se tijekom izvedbe projekta pokazalo da je infrastruktura, uključući i dio gradskih komunikacija, ukopana ispod parcele na mjestu gdje bi bio izgrađen par stupova, na kraju sam od tog plana morao odustati. Projekt obnove povijesne arhitekture obično se ne odvija prema planu, jer pojavljuju se brojne poteškoće koje usput valja svladavati. No mislim da će taj sukob i sučeljavanje, odnosno dijalog između starog i novog, biti pokretačka snaga budućnosti grada.
Tom ću se temom rado baviti dok god radim u svojstvu arhitekta.
Tadao Ando, d.i.a.
Tadao Ando je najpoznatiji po građevinama koje je projektirao u cijelosti. Pravo je pitanje zašto je Francois Pinault, stručan i strastven sakupljač suvremene umjetnosti, zamolio takvog arhitekta da radi u okvirima povijesne građevine, umjesto da projektira novu, poput one za Ile Seguin. „Tadaoa Andoa i njegovu arhitekturu poznajem godinama”, kaže Francois Pinault. „Zajednički smo odlučili da izgradimo muzej, pa je to za obojicu bila prigoda za prilično intenzivnu suradnju. Sa svojim jednostavnim geometrijskim oblicima betonskih građevina, Ando je jedan od arhitekata čije zamisli inspiriraju i hrane suvremeno građenje. Traži novi put, stvoren iz spoja bogatstva japanskih tradicija sa suvremenim zapadnim društvom, put koji miri pojedinca s okolišem. U Veneciji se izazov sastojao u stvaranju mjesta za izlaganje suvremene umjetnosti, uz očuvanje esencije građevine tako ispunjene sjećanjima i poviješću. Odabir Tadaoa Andoa kao projektanta meni se čini logičnim. On je jedan od rijetkih arhitekata koji znaju kako se povući i dopustiti prirodi ili urbanom kontekstu zgrade da za njega oblikuju, ili u ovom slučaju ponovno stvore remek-djelo. I u Palazzo Grassi i u Punta della Dogana učinkovito je i suptilno izveo obnovu koja stvara dojam da su te zgrade od početka namijenjene izlaganju umjetničkih djela.”
Philip Jodidio
Iz građevinskog očišta, obnova Punte della Dogana zavređuje pozornost iz tri razloga: vrijeme – posao je obavljen u samo četrnaest mjeseci; kvaliteta – obuhvaća i tradicionalne mletačke zanate i suvremenu tehnologiju, te troškovi – 20 milijuna eura izvorno predviđenih za realizaciju nije prekoračeno.
Marc Desportes
