Arhitektura kao
trauma politike

Južno od Tripolija, na površini od 10000 hektara, danas leže ruševine 15 nedovršenih betonskih konstrukcija koje su jednog dana trebale biti najveći sajmišni i konferencijski centar regije – Rachid Karami International Fair. Centar je osmišljen u vrijeme kada je Libanon bio ogledni primjer uspješne države na Bliskom istoku te je arhitektonskim konceptom Oscara Niemeyera iz 1963. godine želio naglasiti modernu viziju razvoja države te se time afirmirati na globalnoj skali.

Prvi veliki Niemeyerov projekt nakon Brazilije, baziran na istim postavkama modernističkog urbanizma i estetike, svjedok je međunarodne afirmacije ovog stila i njegove lokalne prilagodbe. Međutim, 1975. godine izbio je građanski rat u Libanonu i svi radovi na ovom kompleksnom projektu su bili obustavljeni. Za vrijeme rata pojedini objekti korišteni su kao skladišta oružja, heliodromi te u druge ratne svrhe. Danas je zona napuštena i koriste je jedino djeca kao svoje igralište.

Iako je ovaj centar 2006. bio na listi The Watch Svjetskog fonda spomenika (WMF) kojoj je cilj ukazati na ugroženo svjetsko kulturno nasljeđe,  zbog velikih troškova obnavljanja i rekonstrukcije ovih nedovršenih modernističkih zdanja, slabe su mogućnosti da će ovaj ambiciozni projekt ikada biti konzerviran ili završen.

U takav prostorni ambijent ušao je Knut Asdam, video umjetnik iz Osla,  i naišao na tajanstvene i jezovite ruševine jedne nikada realizirane utopije. Film pod nazivom Tripoli iz 2010. godine dijelom je dokumentarac o arhitekturi, a dijelom fragmentirana drama koja prenosi mnogostruka i nedorečena značenja ovog lokaliteta. Evocirajući tugu, usamljenost, znatiželju pa i slobodu, kroz sačuvane ruševine iz naše neposredne povijesti, autor u filmu prikazuje traumu novije političke povijesti koja je taj prostor i arhitekturu stvorila, ali i prepustila ga stihijskom propadanju i zaboravu.

Kadrovi s fascinantnom modernističkom arhitekturom te tematika vrednovanja iste o kojoj smo u više navrata pisali, ovaj film od dvadesetak minuta čine zanimljivim i u našem kontekstu. Nadamo se da ćemo ga jednom imati priliku i vidjeti.