Čeka li nas budućnost pod kupolom?

Može li se zatvaranjem gradova, makar onih manjih, unutar kupola riješiti rastuće probleme sve manjih zaliha i sve viših cijena energenata? To je pitanje nedavno postavljeno na Inhabitatu, internetskom siteu koji se bavi ekološkim aspektima arhitekture.

Time je rehabilitiran jedan neobičan i za svoje vrijeme vrlo futuristički projekt, koji je od američkog gradića Winooskija mogao napraviti eksperimentalnu atrakciju prvog grada pod kupolom na svijetu. Vrijeme: kasne sedamdesete godine prošlog stoljeća kada je Amerika bila u energetskoj krizi.

Grad Winooski, smješten uz jezero Champlain u blizini granice s Kanadom, ima izuzetno hladne zime. Devet mjeseci živi pod snijegom, a ostala tri mjeseca vlada sezona lošeg  skijanja. Stanovnici, kojih je onda bilo oko 7000, rijetko su izlazili vani i imali su ogromne troškove grijanja zbog hladnoće. U vrijeme krize taj im je problem postao veliko opterećenje.

Tada 32-godišnji direktor za komunalni razvoj i planiranje Mark Tigan tijekom jedne je hladne večeri s kolegama popio koju bocu vina i potom predložio rješenje: grad bi se moglo natkriti kupolom. Ideja ga nije napuštala ni kada se otrijeznio pa je nekoliko dana kasnije otišao kod gradonačelnika. Iznio mu je svoj prijedlog, pri čemu je ključni argument bio da bi se s takvim rješenjem računi građana za grijanje smanjili i do 90%. Gradonačelnik se složio.

Uz smanjenje troškova grijanja, drugi bitan argument u prilog ekonomskoj opravdanosti projekta bilo je ukidanje troškova čišćenja snijega. Građani se uopće ne bi individualno grijali, već bi se grijanje reguliralo na razini grada, a i klima bi postala pogodna za uzgoj voća i povrća. Ispušni plinovi iz automobila bi se uklonili upotrebom električnih automobila, a svježi zrak bi se upuhivao ventilatorima. Kada su prijedlog iznijeli građanima i oni su se zagrijali. Ubrzo se vijest proširila zemljom te su u Winooski počela pristizati mnogobrojna pisma podrške. Grad je zatražio financijsku pomoć od Washingtona, što je načelno bilo i odobreno.

Za moguće arhitektonsko ostvarenje zamišljene ideje bio je angažiran vermontski konceptualni arhitekt John Anderson. Predložio je vrlo plitku kupolu, čija bi visina dopuštala maksimalnu gradnju od 11 katova. Kupola je trebala biti napravljena od plastike, naravno prozirne, kako bi građani dobili dovoljno dnevnog svjetla.

Očekivano, svoj prijedlog za izvedbu kupole ponudio je i vizionar Buckminster Fuller. On je predlagao nekoliko geodetskih kupola, koje su bile njegovo otkriće – lagane, otporne i efektne strukture. Kao primjer je naveo već izvedenu konstrukciju koju je osmislio za Riyadh u Saudijskoj Arabiji i za američki paviljon za Expo u Montrealu 1967. godine. Međusobno povezani paneli od pleksiglasa natkrili bi čitav grad.

Ekonomska analiza je pokazala da bi izgradnja kupole bila isplativa kada bi cijena po galonu nafte bila 1.25 dolara pa na više. Današnja cijena nafte je, nakon što se tadašnji dolari preračunaju, dvostruko veća.

No, predsjednik Carter je zbog nepovoljne financijske situacije ipak odbio zahtjev za Winooski. I tako se još danas tamo živi pod snijegom i troši na grijanje, a mogli su uživati kao Simpsoni u kupolom natkrivenom Springfield.