Cite de la mode et du design

Les Docks/Dokovi Pariza dugačka su, uska betonska zgrada nastala na prijelazu prošlog stoljeća koja se koristila kao skladište za teret prevožen rijekom Seinom. Grad Pariz 2004. godine otvorio je natječaj za novu zgradu kulturne namjene na navedenoj lokaciji. Zadržati staru betonsku zgradu ili ne, bila je odluka prepuštena sudionicima natječaja. Novozelandsko – francuski dvojac Jakob+MacFarlane,  dobitnici natječaja, odlučili su postojeću strukturu zadržati te je iskoristiti u oblikovanju novog projekta.

Postojeća betonska struktura izgrađena je 1907. godine kao industrijsko skladište za parišku luku i bila je prva zgrada od armiranog betona u Parizu. Trokatnica se sastoji od 4 uzdužne prostorne cjeline od kojih je ona najbliže ulici široka 10, a preostale tri 7,5 metara i za 1,25 m su više radi olakšane pohrane i skladištenje materijala za transport. Jakob+MacFarlaneov projekt svojevrstan je „plug over“. Ideja je bila stvoriti novu vanjsku ovojnicu, odnosno kožu, primarno inspiriranu tokom rijeke Seine i promenadama uz njene obale. Ovojnica ujedno štiti postojeću strukturu i oblikuje novi prostor koji služi prvenstveno kao pristup do različitih sadržaja, a reflektira ne samo protočnost rijeke, već i razmjenu ideja i znanja. S druge strane, zadržana konstrukcija betonskih skladišta poveznica je s originalnim industrijskim kontekstom.

Novi strukturalni sustav koji čini potporanj te ovojnice rezultat je sistematske deformacije postojeće konceptualne rešetke dokova. Metoda grananja (arborescentna metoda) korištena je u stvaranju novog sustava od postojećeg, tako da novi izrasta iz starog poput grane na drvetu. Glavninu ovojnice sačinjava čelična struktura te staklo, a novi, najviši kat koji ovojnica formira obložen je drvom te potpuno ozelenjen. „Plug over“ funkcionira ne samo kao princip maksimalnog iskorištavanja ovojnice zgrade, već i omogućava konstantan protok ljudi kroz zgradu, od prve razine uz Seinu do zelenog krova i natrag, čineći tako ‘beskrajnu’ petlju koja zgradi omogućava da bude dio šireg urbanog konteksta. Program koji se u zgradi odvija bogati je miks tema dizajna i mode te udomljuje Francuski institut mode (IFM), prostore za izložbe i catwalk, prodajne prostore, glazbene studije, specijalizirane knjižare, kafiće i restorane pa otud i naziv – Cite de la mode et du design.

Zbog svog crvolikog oblika i pomalo nezdrave, zelene boje, čelična ovojnica izgleda kao parazit na starim betonskim skladištima. Iz tog razloga, ali i zbog činjenice što se nalazi u relativno nepopularnoj pariškoj četvrti, obnova starih industrijskih dokova izazvala je podvojene reakcije javnosti. No, cirkulirajući ovojnicom shvaćamo da su, u ovom slučaju, nova i stara struktura u istinskoj simbiozi, a zadržani surovi industrijski kontekst kao idealan je za udomljavanje aktivnosti vezanih uz modu i dizajn.