Split 3: Dioklecijanova palača 20. stoljeća ugrožena od današnjih barbara

Dok se u Galeriji Vasko Lipovac u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu još samo dva tjedna odvija program manifestacije “50 godina Splita 3” (o čemu smo pisali ovdje), sam je predmet izložbe ovih tjedana opet postao i tema karakterističnih suvremenih urbanističkih i komunalnih “intervencija”.

Razlike u razmišljanju, diskursu, čitavoj kulturi planiranja i građenja, toliko su duboke da urbanistički projekt Splita 3 iz današnje perspektive djeluje kao produkt neke sasvim druge civilizacije, iako neki njegovi akteri i danas djeluju.

Dok izložba i popratni program jasno govore o vrijednosti te još uvijek sjajnim potencijalima obuhvata, prevođenje u današnji kontekst odvija se u relativno uskom krugu i “Dioklecijanova palača 20. stoljeća”, kako je Split 3 nazvao Luka Skansi, ostaje za sad ugrožena od današnjih barbara.

 

 

 

 

Sutra, u subotu 16. lipnja na rasporedu je od 19 h “Jane Jacobs šetnja Splitom 3” pa tko je u prilici, neka se pridruži vođenom razgledavanju s polaskom iz Vrančićeve ulice.

 

Serija predavanja sredinom svibnja pružila nam je izvrstan uvid u različite aspekte onodobnog stvaranja, ali i kontekstualiziranu kritiku onoga što se u praksi odvilo i odvija na terenu.

Počelo je izlaganjem “živućeg autora” Sveučilišne ulice, Ante Svarčića, koji je u pet konkretnih točaka oslikao i nerazumijevanje i nemoć i nedostatak ambicije da se kvaliteta života na Splitu 3 održi i unaprijedi te uputio apel nekolicini iz publike koji danas, ako žele, naravno, mogu tu situaciju i početi popravljati.

Ni tjedan nakon tog izlaganja, pitanje izgradnje crkve i gubitka parkirališnih mjesta na prostoru planirane i započete tržnice ušlo je u novu fazu odbacivanjem Prijedloga izmjena i dopuna DPU-a (o čemu smo pisali ovdje) za to područje od strane savjetodavne Urbanističke komisije.

To i dalje ne znači da se takav, zakonski upitan Prijedlog, neće naći pred splitskim vijećnicima, ali je uspjeh argumenata struke u ipak pretežno političkoj Komisiji za naše uvjete već zanimljiv presedan, a novi pokušaj usvajanja prijedloga na rasporedu je u ponedjeljak 18. lipnja.

Svarčić je iskoristio priliku i da prisutne kolege s Fakulteta građevine, arhitekture i geodezije priupita zašto se nisu založili za očuvanje autorskog djela i usprotivili se srozavanju stručnih i građanskih kriterija razvoja sadržaja u kvartu, a upozorio i da “kompromisno” rješenje raspisivanja natječaja za “lijepu crkvu na neuvjetnoj lokaciji” ne doprinosi kvaliteti.
Ostao je, očekivano, bez odgovora.

Foto: Momir Krivec

 

U istom je tjednu potpuno neprikladnim i neodrživim cvjetnjakom napadnuta i druga lokacija o kojoj je bilo govora, mjesto planirane fontane u Sveučilišnoj ulici za čiji je dovršetak u četrdesetak godina bilo raznih prilika i ideja, a lokalna se Komisija za imenovanje trgova i ulica, u čijoj je nadležnosti izdavanje mišljenja o posljednjem upućenom prijedlogu, nije sastala 2000 dana.

Ishitreno predizborno “uređenje” po idejnom rješenju aktualnih kvartovskih vijećnika i Parkova i nasada osudilo je Društvo arhitekata Split usporedivši ga sa sadnjom kupusa na Peristilu, ali čini se da će pretvaranje fontane u žardinjeru ipak najefikasnije “osuditi” klima i nedostatak adekvatnog odvoda.
Možda tada netko zaključi da fontana, uz estetsku, ima i neke praktične funkcije, naročito ako će tamo vode moći popiti brojni svakodnevni prolaznici, uključujući djecu na putu do škole i studente s obližnjih fakulteta, u glavnoj ulici naselja od desetak tisuća stanovnika.

 

Na Splitskom ljetu 2012. godine na lokaciji fontane postavljena je instalacija [treći korijen iz -split], čiji je dio bila i filmska projekcija na vodenoj pari koja je tu večer užarenu ulicu ohladila za nekoliko stupnjeva,  Autori: UIII i Teserakt, foto: Nikola Križanac

 

 

Treća lokacija na koju se Svarčić osvrnuo nathodnik je iz Sveučilišne prema kampusu čije je popunjavanje planiranim i potrebnim sadržajima – kopirnicom, malom knjižarom, trgovinom, automatskom praonicom rublja, kafićem i trgovinom – vjerojatno najlakše zaključiti, ali za te prostore natječaj nije raspisan, pogađate, 2000 dana.

Gruba devastacija centurijacijskog pravca ulice koja se uz blagoslov gradskih vlasti odvila za zimskih katoličkih blagdana prije koju godinu, kada inspekcija nema, kočoperi se i danas u obliku anonimnog ugostiteljskog objekta pa u malom predstavlja suvremeno čitanje Splita 3, ali i ostalih urbanistički vrijednih poteza u Splitu. Također je prošlo bez reakcije kolega, a “prika arhitekt, sanjar i intelekt” i dalje nesmetano ziđa.

Posljednji je pak primjer, skidanje neprikladne reklame sa Svarčićeve fasade robne kuće Prima 3, nakon pet godina i četrnaest ročišta, zanimljiv utoliko što je sudskom odlukom ulica priznata kao autorsko djelo.
Zašto se isti kriterij ne primjenjuje u slučaju započete tržnice, retoričko je pitanje.

Uslijedilo je izlaganje konstruktora Ante Mihanovića koji je s očitim ponosom opisao vlastito sudjelovanje i podršku svojeg tima projektiranju i izvođenju Splita 3.

Na njegove se inspirativne i poučne komentare o ondašnjoj organizaciji građenja, nadovezao bivši splitski gradonačelnik Jakša Miličić, s provedbeno-političkim aspektima planiranja i gradnje.

Smisao njegova prepričavanja ambicija i realizacija opet nije bilo nostalgičarska notica o splitskom socijalističkom razvoju, koliko set uputa primjenjivih i danas, a u širem kontekstu tadašnjih i današnjih trendova u čitavom svijetu.
Prilična je šteta da njegove sugestije, kao ni ostala izlaganja, nisu čuli ni studenti, niti aktualna gradska vlast.

 

Ilustracija/plakat izložbe “Streets and neighbourhoods” Luke Skansija 

 

Nadahnuto predavanje Luke Skansija, ovogodišnjeg dobitnika Plečnikove medalje za izložbu u MAO u Ljubljani i iscrpan prateći katalog o urbanistu i jednom od autora Splita 3, Vladimiru Braci Mušiču, pružilo je sjajan uvid u genezu inovativnog splitskog koncepta.

Iako će lokalni projektanti, poput akademika Dinka Kovačića, rado podsjećati na to da je i sam Mušič govorio da je zamisao Urbanističnog inštituta Slovenije svoje ostvarenje u Splitu doživjela upravo zahvaljujući kvalitetnoj arhitekturi, te tvrditi da mariborski i ljubljanski primjeri sličnih postavki, ali s puno nezanimljivijim kućama, nisu usporedivi, upravo Mušičevo čitanje grada, razvoj ideje od studija u Ljubljani pa na Harvardu te natječaji i radovi prije Splita 3 (odnosno “Žnjana”, kako je s kolegama Marjanom Bežanom i Nives Starc nazvao natječajni rad), ipak su temeljno odredili kvalitetu čitavog poteza.

I danas ga možemo čitati kroz četiri osnovne teme: kontekstualni urbanizam (praćenje centurijacije, Carda…), temu polifunkcionalne ulice, temu susjedstva i dignitet projekta od mjerila 1:10000 do 1:1.
Skansijeva iscrpna analiza i elegantna interpretacija usmjerene su na informiranu, kritičku valorizaciju pa su stoga nezaobilazne kada (ako) dođe do zaštite.

Teoretičar urbanizma i filma Leonardo Ciacci analizirao je propagandni film Ivana Martinca “Grad se nastavlja”, nastao u doba izgradnje Splita 3 i, usporedivši ga s ostalim Martinčevim radovima te filmovima slične tematike, zaključio da je u značajnoj mjeri rad urbanista, a ne redatelja.

Imali smo priliku vidjeti druge kratke filmove i klipove te iz današnje perspektive u sebe nevjerojatno sigurne urbaniste kako šezdesetih godina prošlog stoljeća govore o “novoj urbanoj kulturi” vrtnih gradova, satelitskih naselja, modernom, modernoj, modernim!

Pojednostavljeni, gotovo banalan diskurs, spekuliranje o tome kako suvremeni grad učiniti “ljudskijim” rekreiranjem uvjeta povijesnih gradova u novim tehnološkim uvjetima, dirljivo je i u splitskom i u internacionalnim primjerima.

To uvjerenje da se projektiranjem može mijenjati društvo, odgajati modernog čovjeka i spašavati svijet, fijasko je doživjelo već krajem desetljeća u kojem su filmovi rađeni, a poučno ih je pogledati s odmakom.

 

 

Dva završna predavanja, ono o Novom Zagrebu Ivana Mlinara i o Novom Beogradu Ljiljane Blagojević, nisu mogla biti različitija. Razvučeno i naporno Mlinarovo nabrajanje zagrebačkih točaka prekosavskog razvoja tu i tamo bi se razigralo nekim kolokvijalnim komentarom, ali izlaganje nije bilo prilagođeno ni prilici niti publici.

Blagojević je pak ponudila karakteristično dovitljivu interpretaciju grada i njegova rasta, tako da smo dan ipak zaključili s osmijehom od uha do uha.

 

foto: arhiva manifestacije “50 godina Splita 3”

 

Slijedi nam još predavanje “Ulice, pješaci, promet” Brucea Appleyarda 29. lipnja , relevantno za današnje transformacije obuhvata, a do tada možete i pogledati izložbu u Sveučilišnoj galeriji “Vasko Lipovac”.