Društveni angažman u arhitekturi 1930-ih

U četvrtak, 16. veljače 2017. u 19 h Tamara Bjažić Klarin održat će predavanje “Društveni angažman u arhitekturi 30-ih” uz izložbu “Problem umjetnosti kolektiva: slučaj Zemlja”, u centru BAZA, B. Adžije 11, u Zagrebu, a u 18 h organizirano je stručno vodstvo kroz izložbu.

Zagrebačku arhitektonsku scenu početkom 1930-ih obilježavaju ideološki prijepori unutar na prvi pogled homogenog korpusa novoga građenja, između inženjera i epigona. Naime, dok prvi po uzoru na Weimarsku Republiku i Sovjetski Savez u novom građenju prepoznaju alat za rješavanje nagomilanih društvenih problema, drugi ga diskreditirajući napore ‘poštenih ljudi’ i dalje tretiraju kao novi arhitektonski stil ignorirajući u potpunosti njegove političke konotacije.

U trenutku kada je gospodarska kriza u Jugoslaviji početkom 1930-ih dosegnula svoj vrhunac, grupa mladih arhitekata, okupljenih u Udruženju umjetnika Zemlja i Radnoj grupi Zagreb, spremno preuzima svoj dio društvene odgovornosti i ukazuje na najveći socijalni i urbanistički problem međuratnog Zagreba zanemarivan od državnih, ali i općinskih vlasti – radničke slumove, tj. nehumane stambene uvjete u kojima živi jedna četvrtina Zagrepčana.

Zahvaljujući sudjelovanju na Četvrtom kongresu Međunarodnog kongresa moderne arhitekture (CIAM) u Ateni 1933. godine Radna grupa Zagreb, ujedno i nacionalna grupa CIAM-a za Jugoslaviju, izradila je kompleksnu analitičku studiju stambenih prilika Zagreba.

Grupa ulazi u samu srž stambene problematike – međuzavisnost društvenog statusa stanara i kvalitete njihovog stanovanja, a glavnim krivcem imenuje liberalni kapitalizam. To elaborira na konkretnim primjerima, a rezultate istraživanja, s naglaskom na teškim životnim prilikama zagrebačkog proletarijata, prezentira u tematskoj cjelini Kuća i život na Četvrtoj izložbi Zemlje u zimu 1932. u Umjetničkom paviljonu, najelitnijem zagrebačkom izložbenom prostoru. Dok je izložba zbog velikog interesa javnosti, poglavito radnika, bila produžena za tjedan dana, vlasti su je smatrale komunističkom propagandom.

Koristeći isti istraživački i izložbeni koncept, Stjepan Planić, po broju javnih istupa najaktivniji arhitekt Zemljaš, obradio je temu stanovanja na selu u sklopu Pete izložbe Zemlje na istome mjestu 1934. Izložbe stambenih prilika četvrtog staleža (radnika i seljaka), zajedno s trećom izložbom Zemlje koja je 1931. prvi put regrutirala veći broj arhitekata, bile su vrhunac zajedničkog, društveno angažiranog djelovanja arhitekata u razdoblju između dva svjetska rata.

Među ostalim akcijama bila su javna predavanja u Pučkome učilištu, članci u časopisima lijeve političke provenijencije, publikacija Problemi savremene arhitekture – Progres arhitekture treba znati izravno inicirana Trećom izložbom Zemlje te zajednički nastupi prema Klubu arhitekata sekcije Zagreb Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata (UJIA) i gradskim vlastima. Uz dokumentarističke izložbene cjeline Kuća i život i Selo, kao i ostale zajedničke akcije arhitekata izravno ili neizravno povezanih s grupom Zemlja, predavanje će se osvrnuti i na historijat njihovog umrežavanja.

U sklopu predavanja bit će prikazani i mrežni prikazi izložbi grupe Zemlja izrađeni u sklopu znanstvenog projekta ARTNET – Moderne i suvremene umjetničke mreže, umjetničke grupe i udruženja. Organizacijski i komunikacijski modeli suradničkih umjetničkih praksi 20. i 21. stoljeća Instituta za povijest umjetnosti podržanog od Hrvatske zaklade za znanost”, stoji u pozivu.