Dublin aktivira ispražnjene prostore
Višeslojna kriza koja potresa Europu intenzivira se iz godine u godinu, a strategije izlaska očito ne uspijevaju držati ritam s umnožavanjem simptoma. Postoje ipak neka parcijalna nastojanja da se posljedice ublaže, a jedno od njih je i ono Europske komisije da putem Natječaja za projekte društvene inovacije adresira problem 27 milijuna nezaposlenih u Europi i još barem toliko onih koji se ne uspijevaju uzdržavati vlastitim radom.
Jedan od tri projekta koji su prije par dana osvojili (skromnu) nagradu je i irski Voidstarter u kojem je problem nezaposlenosti umrežen s još jednim simptomom: ispražnjenim ili nikad useljenim zgradama izgrađenima prije krize. Prema podacima Europske unije, u Europi je trenutno preko 4 milijuna beskućnika i više od 11 milijuna praznih kuća. Kako u prijedlogu svojeg projekta navode autori, svi veći gradovi u Europi imaju “praznine” nastale iz razloga što gradska vijeća nemaju dovoljno sredstava da bi ih pretvorili u prostore za stanovanje, dok se s druge strane svi ti gradovi suočavaju s manjkom prostora za beskućnike. Pred irskom je Vladom aktualni izazov rješavanja 1300 nedovršenih građevinskih investicija, a Deutsche Bank upozorava da bi uz trenutnu stopu rasta populacije trebalo 43 godine da se napune prazne kuće. Voidstarter bi trebao pružiti priliku nezaposlenima da steknu iskustvo u preuređivanju tih prostora u prostore za stanovanje. Konkretno, ispražnjene nekretnine u Dublinu autori projekta predlažu koristiti kao privremene prostore za učenje i poduzetničke inkubatore.
Prazne kuće u Dublinu
Bez obzira na to kako će se ovaj specifičan projekt razvijati, zanimljivo je primijetiti da se u svega nekoliko godina ideja reaproprijacije javnih prostora prelila i u sferu gradskih ili privatnih kuća, a ovakva nagrada indicira i vid institucionalizacije metoda kakve su, primjerice, primijenili španjolski, talijanski, nizozemski, turski i prosvjednici u mnogim drugim europskim zemljama zauzimajući trgove, parkove i javne institucije. Europska kultura skvotiranja ispražnjenih nekretnina, utemeljeni pristup nastao odozdo, na ovaj se način promiče iz ilegalnog i polulegalnog statusa u alat za suočavanje s problemima koje konvencionalne državne ili gradske institucije ne uspijevaju riješiti.
Većina prosvjeda zadnjih godina u Europi rezultirala je privremenim zauzimanjem javnih prostora šatorima, kuhinjama, javnim knjižnicama, prostorima razmjene i komunikacije, redom samoupravljanim. Javni prostor pretvoren u javno dobro nastanjivali su ljudi po vlastitim pravilima tako da prosvjedi nisu bili samo političke akcije, već i kolektivni oblik stanovanja temeljen na podjeli resursa. Skvotiranje pak, kako kaže Margit Meyer, jedinstven je oblik prosvjedne aktivnosti u kojem leži potencijal nevjerojatnog širenja jer usmjerava akciju na način da propituje najvažniju instituciju kapitalističkog društva: privatno vlasništvo. Činjenica da se Europska komisija odlučuje podržati projekt koji jest varijacija skvoterskog modela, ma kako to bilo upakirano i iz kojih god motiva, tim je intrigantnija.
Porijeklo i karakter napuštenih zgrada u Hrvatskoj su ponešto drugačiji, ali podsjećamo da je pristup sličan ovdje opisanom – privremeno korištenje neiskorištene bivše vojarne na Muzilu – jedan od prijedloga DUUDI-ju iz rujna ove godine koji su iznijele Zelena Istra i Zadruga Praksa, o čemu smo pisali ovdje, a slične inicijative postoje i drugdje. Ova nagrada Europske komisije možda će otvoriti pukotinu za promjenu razvojne paradigme, a u tom smislu bilo bi pametno ubrzati proces umrežavanjem sličnih ideja.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija
