Gradsko središte-Varaždinske Toplice
Predstavljamo rad studentice Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu Kristine Škrokov, projekt “Gradsko središte Varaždinske Toplice” nastao pod mentorstvom Tončija Žarnića, koji se natječe za nagradu Piranesi u kategoriji studentskih radova.
“Zahvaljujući prirodnom izvoru termalne vode, urbani razvoj Varaždinskih Toplica počinje već u doba Rimljana. Kao posljedica izrazite depopulacije posljednjih dvadeset godina (1700 stanovnika/2011.), 70% povijesne i zaštićene urbane strukture je degradirano. Taj proces naizraženiji je na prostoru nekadašnjeg ”Donjeg mjesta”, gradskog pučkog središta iz 18. i 19. stoljeća gdje se nalazi jedna od aglomeracija kupelji i lječilišta sa kućama većeg mjerila – Pučka kupelj (19.st, napuštena, budući muzej vode), Ivanova kupelj (19.st, kasnije restoran i hotel, danas napušteno), Robna kuća (20.st, u funkciji).
Projektom ”Gradskog središta” predviđa se rušenje napuštenih stambenih objekata iz 18. i 19. st (5 parcela, 2500 m2) nasuprot spomenute 3 kuće, formiranje novih prometnica te gradskog trga s trijemom (4x25m) i upuštenim ”vodenim vrtom”. Novonastali javni prostor povezuje: A) postojeći potez park šume, povijesnih perivoja i kulturnih sadržaja (glazbeni paviljon – obnova, arheološki lokaliteti, zavičajni i arheološki muzej, muzej vode, kino dvorana, knjižnica, tradicionalna drvena kuća) na sjeveru i B) prostor osnovne škole, sportske dvorane i budućih sportsko-rekreacijskih sadržaja na jugoistoku grada.
Kao nastavak postojeće distribucije termalne vode (kupališno-lječilišni turizam, ”šute” – slavine s izvorom termalne vode, ”prališća” – kade s izvorom termalne vode), projektom se predlaže ekološka eksploatacija kroz grijanje otvorenih i zatvorenih javnih prostora, hlađenje vode prije ispusta u okoliš (Mrzli potok, rijeka Bednja), formiranje ribnjaka na periferiji grada. Danas se termalna voda kanalizacijom ispušta u okoliš zadržavajući previsoku temperaturu kojom šteti ekološkom sustavu rijeke Bednje.
Funkcionalno projekt ,,Gradskog središta” udomljava tržnicu i i autobusno stajalište, do sad u prostoru grada neadekvatno definirane javne sadržaje. Iako je urbanističkim planom 1994. godine određena lokacija autobusnog kolodvora sa 5 perona i komercijalnim sadržajima na jugozapadnoj periferiji grada, projektom se predlaže autobusno stajalište (2 perona i jedno parkirno mjesto) u skladu sa realnim potrebama grada (mali broj autobusnih linija i korisnika javnog prijevoza).
Korištenje trga intimnije je u večernjim satima kada nema tržnice i autobusnog prometa, a intenzivnije u jutarnjim satima i za vrijeme gradskih manifestacija kada se korištenje proširuje i u okolni prostor, pogotovo prema povijesnim kupeljima (muzeju, hotelu, restoranu) i gradskoj terasi među njima.
Kvadratično pozicionirani trijem sa 4 krila različitih raspona i visina, drvene (lokalni materijal) nosive konstrukcije i transparentnog pokrova (leksan), formira upušteni atrij – vodeni vrt s akumulacijskim bazenom termalne vode (100 m2; 1000 000 L; funkcija – hlađenje vode prije ispusta u okološ). Podzemnim razvodom termalne vode grije se prostor trijema zimi, a sakupljenom kišnicom puni se upušteni ophod termalnog bazena ljeti s funkcijom hlađenja prostora trijema i trga (regulacija temperature u vanjskom prostoru). Od elemenata urbane opreme, ispod trijema su smještene grijane betonske klupe, novo prališće i slavina s pitkom vodom.
Projekt ”Gradsko središte” naglašava prirodni i urbani karakter mjesta te nudi nove prostorne vrijednosti javnom životu grada.”, zaključuje autorica Kristina Škrokov.
