
Kada je Bauhaus 1924. bio prisiljen otići iz Weimara, Dessau je, osim povoljne političke klime, kao grad ponudio i financiranje gradnje nove školske zgrade s radionicama i spavaonicama za studente te kuća za profesore po dizajnu Gropiusa i suradnika. Tako je grad i danas vlasnik arhitektonskog zdanja koje je zbog svog utjecaja na modernu arhitekturu od 1996. na UNESCO-vom Popisu svjetske kulturne i prirodne baštine. Školom koja je nekad privlačila vodeće profesore iz područja dizajna i umjetnosti danas upravlja Bauhaus Dessau Foundation a spavaonice i kantina, obnovljeni poštujući sve partikularnosti izvornog dizajna, danas privlače turiste koji žele osjetiti dio atmosfere škole koja je obilježila arhitekturu dvadesetog stoljeća.

Stambena zgrada u sklopu kompleksa koja je završena 1926. od listopada ove godine otvorena je za posjetitelje. Autentično iskustvo života u Bauhausu sada je dostupno svima za od 35€ po noćenju, a uključuje originalne predmete i namještaj nekadašnjih slavnih korisnika soba kao što su bili Josef Albers, Marcel Breuer, Alfred Arndt i drugi. Autentično iskustvo u paketu donosi i nešto manje komfora od standardnog hotelskog smještaja, prvenstveno u obliku zajedničkih tuševe te loše zvučne izolacije koja je rezultat poštivanja originalnog dizajna i građevinskih tehnika iz vremena kada je škola građena. Ekscentričan život koji su studenti i profesori provodili u radionicama i okolišu škole ipak nije dio nove hotelske ponude Fondacije Bauhaus Dessau. Kao što nije ni atmosfera probitačnog industrijskog grada koji je između dva svjetska rata privukao Bauhaus u Dessau. Grad je bio dom velikoj kemijskoj i avio industriji koja je podupirala inovativni dizajn i imao je jak radnički pokret. Danas atmosferu grada određuju deindustrijalizacija, visoka nezaposlenost i odljev stanovništva. U toj atmosferi Bauhaus je izgubio svoju aktivnu ulogu u stvaranju novog društva i opstao kao turistička atrakcija.