Krematorij izgubljen među industrijom
Važnost građevine koju vam predstavljamo u nastavku, od iznimne je ideološke i sociološke važnosti: riječ je o prvom krematoriju u Litvi. Mnoštvo religijskih i političkih barijera nije dopuštalo ni promišljanje takve institucije, iako je ideja da se sagradi prvi krematorij zamišljena još u međuraću. U Litvi je postojala samo spalionica medicinskog otpada, tako da je ovaj krematorij vlasništvo liječnika i aktivista za zaštitu prirode.
Jednokatna struktura veličine 775 kvadratnih metara nalazi se u posve neočekivanom krajoliku za krematoriij, „mjestu koje ne miriše na svetost“, kako ističe arhitekt Gintautas Natkevičius. U okolici se nalaze tvornice prerade šećera i gnojiva, tako da osim mirisa, krajolikom dominiraju i tvornički dimnjaci.
Upravo je takvo neestetsko okruženje potaknulo arhitekte da osmisle krematorij u mjestu Kédainiai od 31.000 stanovika, kao minimalističko ostvarenje inspirirano Japanom, ali na način da sadržaje smjeste introvertirano, okružene visokim betonskim zidom. U unutrašnjosti je osmišljen veoma instimni prostor u kojem se posjetitelj može odmoriti i razmišljati netom prije ulaska u sam prostor za odar. Korišteni su materijali poput drveta, betona, stakla i porculana, ali suptilno i nenametljivo kako svojom teksturom i pojavnošću ne bi uzurpirale emocije ožalošćenih, baš poput dimnjaka koji je skriven u sam volumen zgrade.
Eksterijer je poprilično diskretan i nenametljiv, pa iako djeluje strogo, njegovu plohu ritmiziraju skupine otvora, otkrivajuću kako se na tim mjestima nalaze ulazi u prostor krematorija. U nastavku pogledajte galeriju fotografija ovog krematorija.
O arhitektima više pogledajte ovdje
