Modernistički moteli Ive Vitića putuju svijetom

Prošli tjedan u Milanu je otvorena velika međunarodna izložba mladih umjetnika Europe i Mediterana u kultnoj milanskoj Fabbrica del Vapore, bivšoj tvornici parnih strojeva transformiranoj u kulturni centar.

5

Fabbrica del Vapore

Među više od dvije stotine umjetnika koji se predstavljaju samostalnim radovima te nekoliko posebnih izložbi, kao specijalni projekt Bijenala predstavljen je i Motel Trogir, kampanja za zaštitu moderne arhitekture sredine 20.stoljeća na hrvatskoj obali Jadrana, s posebnim naglaskom na motele arhitekta Ivana Vitića. Projekt i kampanju su pokrenule Slobodne veze – Udruga za suvremene umjetničke prakse iz Zagreba, odnosno tim projekta Motel Trogir koji čine Lidija Butković Mićin, Nataša Bodrožić, Diana Magdić i Saša Šimpraga.

Specijalni projekt osmišljen je od strane Slobodnih veza, a na poziv kustosa Bijenala. Projekt naslovljen Motel Trogir: Alice Doesn’t Live Here Anaymore zamišljen je kao umjetnički projekt koji se razvija paralelno i u sklopu kampanje.

Suradnja Slobodnih veza/tima Motel Trogir s Bijenalom mladih umjetnika Europe i Mediterana započela je početkom 2015. godine kada je raspisan međunarodni javni natječaj za umjetničke prijedloge vezane uz trogirsko zdanje Vitićevog Motela. Zadatak je bio na neki način referirati se na samu zgradu ili kontekst kada je izgrađena.

Na temelju natječaja, sedam umjetnika i umjetnica iz nekoliko zemalja pozvano je na višednevni studijski boravak u Split i Trogir u lipnju ove godine, čime je otpočelo umjetničko istraživanje, koje je potom kroz zasebne radove predstavljeno kao specijalni projekt u sklopu Bijenala u Milanu od 22 do 27. listopada ove godine.

Troje umjetnika iz Hrvatske – Igor Juran, Bojan Mrđenović i Ana Zubak te četvero stranih umjetnika – Sandra Fruebing (Velika Britanija/Njemačka), Sonja Jankov (Srbija) te Gaja Mežnarić Osole i Nuša Jelenec (Slovenija), boravili su u Milanu gdje su predstavili radove koji se vezuju uz kampanju zaštite Motela u Trogiru. Radovi ujedno otvaraju brojna pitanja o složenim odnosima umjetničkog rada i građanskog angažmana te ugroženog modernog arhitektonskog naslijeđa u post-socijalističkim zemljama danas. Predstavljeni umjetnici iz Hrvatske bili su ujedno i jedini umjetnici iz Hrvatske prisutni na Bijenalu ove godine.

Gaja Mežnarić i Nuša Jelenec, dizajnerice s ljubljanskom adresom, za ovu su priliku izradile razglednice/objekte tj. razglednicu motela s kratkim tekstom, koja kad se otvori pretvara u mali, kartonski, samostojeći, trogirski Vitićev bungalov. Prema njihovoj ideji, razglednice se odašilju na razne adrese širom svijeta s laganom obavezom da primalac rasklopi razglednicu, sklopi bungalov i fotografira ga u novom ambijentu. S obzirom na narav ove kampanje za zaštitu, cilj im je bio da Motel putuje svijetom, kad već svijet više ne dolazi prespavati u njemu.

3

Gaja Mežnarić & Nuša Jelenec, 3Dd razglednice, 2015.

 

Igor Juran, vizualni umjetnik iz Zagreba, na izložbi je predstavio isječak i prvu verziju videa koji je realizirao stop animacijom iz fotografija načinjenih fotgrafskim aparatom iz sredine šezdesetih, iz vremena kada je otvoren Motel u Trogiru (1965). U distopični pejzaž današnjeg derutnog Motela, Juran smješta siluete likova koji tu nešto rade, prolaze, a uključuje i životinje. Neizvjesnu budućnost zaštićenog motela, Juran dodatno podcrtava spekulirajući i dopuštajući različite scenarije te njegov rad “1963-1965” odlazi prema nekom sasvim novom i paralelnom narativu.

Vizualna umjetnica Ana Zubak u svom video radu “Sutra odlazim” kombinira pronađeni objekt- knjižicu stranih jezika s gramofonskom pločom/audio materijalom za turiste te kombinira fraze izgovarane u stereotipnim turističkim situacijama kao što su registriranja na recepciji, naručivanja hrane u restoranu, razgovora o vremenu te ih sklapa s tekstom i slikom stvarnog, današnjeg stanja motela u Trogiru.

1

Ana Zubak, I am leaving tomorrow, video still, 2015.

Bojan Mrđenović fotografski dokumentira Jadransku magistralu, bilježeći pomalo nadrealne situacije, prizore i transformacije. Serija predstavljenih fotografija dio je šireg rada u nastajanju koji problematizira Jadransku magistralu bez koje je nemoguće cjeloviti sagledati i Vitićev Trogirski motel otvoren upravo uz magistralu.

2

Bojan Mrđenović, Magistrala, 2015.

 

Sonja Jankov iz Novog Sada igra se pragmatičnim izdvajanjem jednog od Vitićevih bungalova i traženjem nove svrhe samo tom jednom, izdvojenom elementu Motela.

Njemačkoj i britanskoj umjetnici Sandri Fruebing, s trenutnim boravištem u Kairu, trogirski je posjet poslužio kao okidač za istraživanje šezdesetih i njihovog arhitektonskog i šireg kulturnog naslijeđa u tada Nasserovom, nesvrstanom Egiptu i to kroz medij teksta i fotografije.

4

Tura po Splitu 3 u sklopu rezidencije Motel Trogir, Alice Doesn’t Live Here Anymore, 2015.

Motel Trogir na ovogodišnjem sedamnaestom po redu Bijenalu mladih umjetnika Europe i Mediterana ponudio je multipliciranje slike ugroženog spomenika kulture, ali i složeno pretakanje ili dodirivanje umjetnosti i građanskog aktivizma. Zahvaljujući kampanji, Vitićev motel, unatoč derutnom stanju i propadanju, na neki način živi tijekom cijele godine i ponovo postaje mjesto susreta, promišljanja, razmjene i umjetničke produkcije, te svakako postaje simboličko mjesto grada Trogira. Pripadajući “više vremenu mitova”, Motel i šezdesete očito i danas imaju zavodljivi potencijal, a Motel Trogir je kao takav ovime postao je i referentna točka predstavljena međunarodnoj publici u Milanu i šire.

 

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.