Muzil bi tebao služiti i građanima i zaradi, monofunkcionalnost je štetna

U utorak 9. lipnja u napuštenoj upravnoj zgradi bivše vojarne Muzil u Puli održava se konferencija naziva “Novi start – korištenjem napuštenih prostora do urbane obnove” na kojoj će Zelena Istra i Zadruga Praksa s gostima nastaviti s predstavljanjem i razvijanjem inovativnog prijedloga projekta Muzil Starter s kojim su se prošle godine javili na natječaj DUUDI-ja “Projekti 100”.

Lukobran, Muzil

Uz intervju s Emilom Jurcanom (Zadruga Praksa, o kojoj smo pisali ovdje), iz najave konferencije izdvajamo kratki uvod u problem: “Nakon dugogodišnjeg procesa deindustrijalizacije i demilitarizacije gradovi se suočavaju s nepreglednim površinama napuštenih zona, objekata i infrastrukture. Istovremeno je gradski prostor postao jedan od temeljnih ekonomskih resursa za razvoj post-industrijskog spekulativnog gospodarstva. Ova dva procesa su, u uzajamnom djelovanju, dovela do osnovnog proturječja suvremenog života u gradu, a to je da što više gradovi posjeduju napuštenih prostora, to su oni sve nedostupniji vlastitim građanima. Grad Pula sa svojim napuštenim vojnim područjima nije iznimka u tom procesu.

Pitanje koje si je tim stručnjaka postavio i koje bi konferencija ‘Novi start’ željela dotaknuti je kako dokinuti to proturječje? Kako možemo iskoristiti gradski prostor kao resurs za opći razvoj društva? Kako možemo aktivirati napuštena područja, a da od toga profitira i gospodarstvo i zajednica?

Jednodnevna međunarodna konferencija u Puli okuplja stručnjake iz polja arhitekture, urbanizma, ekonomije, društvenog poduzetništva i civilnog sektora koji će, na primjeru poluotoka Muzila, raspravljati o europskim praksama korištenja napuštenih objekata, ekonomskim učincima urbane obnove i potencijalu koje društveno poduzetništvo posjeduje u razvoju lokalne zajednice. Cilj rasprave je kvalitetna razrada projekta ‘Muzil starter’ kojim se želi aktivirati objekte na Muzilu u svrhu društvenog i kulturnog poduzetništva.”

Emil Jurcan

U kojim je aspektima projekt Muzil Starter vaš rad?

Budući da još nemamo neposredne korisnike, u ovoj fazi još se ne bavimo projektiranjem. Postoje prazni objekti i postoji ambicija, želja da se oni pune dosta otvorenim tipom sadržaja. Nismo uvodili kriterije za tip sadržaja koji bi nam bio privlačan jer smo svjesni da se oni pod hitno moraju početi koristiti jer će u protivnom sami objekti propasti. Kada se punila vojarna “Karlo Rojc” u Puli, postojala je jasna politika da je to prostor rezerviran za neprofitne organizacije, nepolitičke, nevjerske; profil sadržaja kojim bi se punio Muzil nismo za sada izgradili – ideja je da se on gradi postepeno, ovisno o interesu koji se prikaže. Ako ga prikaže gospodarski sektor, nevladin sektor ili neki treći, onda bismo se tome prilagodili i u politici upravljanja, a i projektiranja tog prostora. Jedina odrađena arhitektonska faza za projekt “Muzil Starter” je snimka objekata koju je Pulska grupa odradila još 2009. godine, kada su se arhitektonski fakulteti u Zagrebu i Madridu ponudili da sa svojim studentima rade područje na Muzilu. Tada je rađena i izložba tih studentskih radova, a Pulska grupa je izradila podloge na osnovu kojih su projektirali. Zadruga Praksa je na osnovu tih podloga u nekoliko proteklih mjeseci revidirala postojeće stanje i napravila popis inventara, iznijela prijedloge što bi trebalo popraviti.

Dušica Radojčić iz Zelene Istre, partnera na projektu, istakla je da za svaki pojedini prostor, ovisno o njegovu stanju, već imate pripremljen prijedlog troškovnika, odnosno popis zahvata koje potencijalni korisnik treba izvesti.

Da, napravili smo projekte lagane rekonstrukcije zajedničkih dijelova objekata – krova, fasade, instalacija – te procijenili individualne troškove za svaki prostor, primjerice, stanje parketa, zidova. Na osnovu podloga i sadašnjeg stanja popisali smo štete i neophodne radove da prostori budu useljivi.

Što je najskuplje?

Stolarija. Analizirali smo četiri identična objekta po 2500 kvadrata, nekadašnje spavaonice. Od ta četiri, dva čak imaju PVC stolariju ugrađenu devedesetih pa su u njima troškovi dosta niski – radi se o desetak tisuća kuna ulaganja za prostor od četrdesetak kvadrata. U najoštećenijim prostorima ti se troškovi penju do 25000 Kn.

Imaju li ta četiri objekata potpuno riješenu infrastrukturu? Trafostanicu je vojska odnijela sa sobom.

Vodna i električna infrastruktura na samom poluotoku, do samih objekata, još je otvoreno pitanje koje adresiramo na lokalnu samoupravu i DUUDI kao vlasnika. Preduvjet da bi se Muzil Starter uopće započeo, jer je nerealno pripisati te troškove budućim korisnicima, da vlasnik i javne ustanove investiraju u komunalnu i javnu infrastrukturu da bi korisnici mogli investirati u same objekte.

Treba li investirati i u prometnu infrastrukturu na samom Muzilu?

Prometna infrastruktura je u dobrom stanju. Postoji asfaltirana glavna cesta od Stoje (ulaza) do samih tih objekata, a osim toga ima dosta sporednih putova koji su dijelom asfaltirani, a uz neko minimalno održavanje mogli bi bez problema biti biciklističke staze. Biciklističke staze se može već sada trasirati i postaviti bez ikakvih pretjeranih investicija.

Što bi na Muzilu još bilo atraktivno građanima koji ne misle obavljati neku djelatnost?

Na Muzilu su i dvije austrijske utvrde, registrirane kao zaštićena kulturna dobra, a za veću postoji plan da se u nju smjesti Pomorski muzej. Ono što sam primijetio da je građanima najatraktivnije je sam pogled s Muzila, jer je on najviša točka u Puli pa pruža pogled na cijeli grad, pa čak i južni dio Istre. Čak i građani koji žive u Puli počnu vlastiti grad gledati iz druge perspektive, na koju nisu navikli.

Gostujući na nedavnoj tribini o splitskom GUP-u rekli ste i da je Muzil prostor koji su ljudi mentalno prekrižili kao prostor koji im pripada… Koliko mislite da će trebati da se ljudi naviknu da to jest njihov prostor?

To će sigurno biti dugotrajni proces. Eksperimentirali samo sa sjevernim dijelom pulskog zaljeva, Katarinom Monumenti, kada smo počeli stimulirati građane da šeću onuda, da razvijaju toponomiju – stavljali smo table kako se koji pojedini segment zove. Primijetili smo da se u tendenciji da se te čitave zone privatiziraju, u tom ekonomskom diskursu, uvijek se tih 100, 200 hektara naziva jednim imenom, jednim toponimom, a kad se gleda, primjerice, centar grada, svaka tri metra nalazimo neki drugi toponim. Što je veća koncentracija ljudi i susreta, to je razrađeniji i taj sustav toponima za snalaženje u samom prostoru. Zato smo počeli fragmentirati Muzil na nekakve podzone, mjesta – istraživali smo stare topografske karte, usmene predaje, talijanske, kasnije zaboravljene toponime. Nekad su svaki rt i svaka uvala imali svoje ime, a kasnije se to pretvorilo u Valelunga 1, Valelunga 2…

Kada je Muzil uopće zadnji put bio otvoren stanovnicima Pule i okolice?

Njegovo je zatvaranje bilo postepeno. Vojska ga je počela koristiti početkom 19. stoljeća, a do tada su tamo bili pašnjaci. Prvo su izgrađene dvije utvrde i vojna zona je bila samo zona oko njih. U doba Italije napravljena je zgrada zapovjedništva pa se ta zona malo proširila, ali poluotok je kompletno militariziran tek nakon 2. svjetskog rata. Tada je Muzil postao glavna baza Jugoslavenske ratne mornarice, dok još Lora u Splitu nije izgrađena sedamdesetih.

To nije toliko dugo, trebalo bi biti svjedoka…

Uspjeli smo napraviti intervju s jednim starijim gospodinom koji se sjeća tog doba, međutim, on živi u Italiji. Ako i postoje svjedoci, dosta njih je emigriralo iz Pule nakon 2. svjetskog rata. Dogodio se kulturno-etnički prekid i u gradu praktički ne postoji nitko tko se sjeća Muzila prije žice.

Prije nekoliko mjeseci prevedena je i javnomnijenska anketa kojom se pokušalo ispitati što Puležani žele na Muzilu. Kolika je uopće njihova potreba za tim prostorom?

Mišljenje građana je polarizirano, ali ono što je pozitivno jest da skoro svaki građanin ima svoj stav o tome što bi tu trebalo biti, očito se u deset godina Muzil uspio nametnuti kao bitna tema. Dva su temeljna stava: jedan da je Muzil potreban za kvalitetu javnog života u gradu, a drugi da je resurs koji je potrebno eksploatirati, opet da bi kvaliteta života u gradu bila bolja. Prema tom inputu smo kroz projekt Muzil Starter pokušali pronaći rješenje.

Nameće se nekakav hibrid…

Tako je. Uvijek smo to zamišljali kao hibrid, ali u tom nekom političkom diskursu se stvar radikalizirala. Naša zamjerka od starta nije bila turistička eksploatacija Muzila, već njegovo tretiranje kao jedne parcele. Predlagali smo da se fragmentira i da se onda dijelovi Muzila za koje se odluči da se komercijalno ekspoloatiraju – iznajmljuju, daju u koncesije – a oni koji se planom definiraju kao javno dobro ostanu na upravljanje javnim institucijama. Po toj smo osnovi kritizirali monofunkcionalnost, iskuljučivo turističku namjenu – zalagali smo se da uz turizam bude i sitnog obrta, društvenog, kulturnog poduzetništva itd. – ali propitivali i način upravljanja, koji može biti javni, zajednički, privatni, ali i način korištenja, koji smo gledali od rekreativnog, čak i stambenog pa do tog gospodarskog.

Trenutno se čini vjerojatnijim da će se tamo dogoditi neka kulturna produkcija, eventualno neki obrti, rekreativci… kroz neki vremenski period takvo će ga korištenje učiniti atraktivnijim investitorima i onda bi mogla nastupiti komercijalna eksploatacija ovog koncepta. Mislite li da takva nekakva, uvjetno rečeno, gentrifikacija, predstavlja realnu perspektivu?

U sadašnjoj situaciji nitko ne može koristiti Muzil. Investitori ga ne koriste zbog nedostatka novaca ili nekih drugih razloga, ali ne koriste ga ni neke druge skupine jer nemaju pristup. Svjestan sam toga da u svim slučajevima gdje kulturna produkcija kreće u neko neformalno korištenje prostora, da to ima tendenciju ka gentrifikaciji i komercijalizaciji. Čak mislim da je to neizbježno u kapitalističkom sustavu: ako se kulturna produkcija tretira kao kulturni kapital, onda je to kapital koji stremi akumulaciji i profitu. Ono što subjekti mogu jest jednostavno sprovesti čak osobni eksperiment jer, dok se Muzil naseli i dok dođe do gentrifikacije, proći će barem deset do dvadeset godina. Postoji to vrijeme dovoljno za profiliranje jedne generacije pa čak i ako to krene u komercijalu, da se jednostavno preseli na drugu vojnu zonu kojih u Puli ne manjka.

Fotografije Muzila: Zelena Istra

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.