Nemamo ni blizu dovoljno izdanja o arhitekturi, ali makar HRT ima vrijedne građe
Neke teme vezane uz prostor i arhitekturu baš traže pisanu formu, no neposredno prenošenje ideja kroz izlaganja uvijek podrazumijeva određenu interakciju i zato je, prema našem mišljenju, nenadomjestiv način transfera kulturnog kapitala. Filmski i televizijski zapisi o arhitekturi su pak vrlo s(p)retan hibrid koji omogućuje bilježenje i prostora iz pokreta i ideja autora, a neke su emisije i dokumentarni filmovi u produkciji HRT-a zaista iznimno vrijedni izvori, naročito iz razloga što za mnoge velikane i čitava razdoblja nemamo građu usustavljenu u monografije. Arhivi su većini teško dostupni, tako da je posredovanje kulture prostora kroz televizijski kanal namijenjeno podjednako široj javnosti, ali i studentima i stručnjacima. Za sve nas koji televiziju gledamo malo ili nikako, tu su, srećom, barem neke emisije na zahtjev .
Ana Marija Habjan povjesničarka je umjetnosti i urednica dokumentarnih filmova i studijskih emisija o arhitekturi i dizajnu čiji je senzibilitet obilježio produkciju zadnjih 15 godina, a kaže da se ne treba bojati da će neka tema biti previše elitistička ili hermetična: “Greška je podcjenjivati gledatelje, a ako je stvar dobro i iskreno napravljena, to se osjeti i ljudima je blisko”. Još 2000. i 2001. godine u okviru Programa za kulturu uređivala je atraktivne mozaične emisije pod nazivima “Kultura prostora” i “Prostor, vrijeme, arhitektura”, kao i niz portreta autora među kojima su svoje mjesto dobili arhitekti Nikola Dobrović, Stjepan Planić, Ivan Vitić i Dinko Kovačić. Njih još uvijek nema u rubrici emisije na zahtjev, ali zato možete pronaći nedavno pokrenute studijske emisije “Trikultura – arhitektura i dizajn” u kojima se tek ponekad zalomi i opširniji prilog, a koje su, nakon desetogodišnjeg HTV-ovog sporadičnog praćenja tema iz arhitekture i dizajna, napokon dobile prostor na Trećem programu. Pod rubrikom “Suvremenici” možete među dokumentarnim filmovima pronaći i portret Andrije Mutnjakovića, a uskoro i Bogdana Budimirova, pa ako vas vesele arhitektonske teme i ako ste koju propustili, usrećite se preko praznika.
Andrija Mutnjaković
U takvim je radovima, objašnjava Habjan, “sve važno, od pripreme i istraživanja teme, načina vođenja razgovora i slušanja sugovornika, izbora dijelova razgovora koji će ući u finalni proizvod, do toga kako se snimi i prezentira nečiji rad”. Za kameru kaže da je “ponekad i oružje, potrebna je i odgovornost i budnost”. Produkcijski uvjeti mogu biti dobri i loši, ali to gledatelj filma nužno ne primjećuje: skupi projekt poput “Novih tendencija” ili skromnije producirana “Gorgona” u bitnom su ravnopravni.
Na Hrvatskoj radio televiziji arhitektura je prisutna i u drugim emisijama. Nedavno je “Intervju tjedna”, primjerice, posvetio temu Bogdanu Budimirovu, u “Drugom formatu”, koliko god bio kvalitativno neujednačen, također su gostovali mnogi zanimljivi sugovornici, a čak su i radijske emisije poput “Stvarnosti prostora” i „Iskustva prostora“ postale nezaobilazne kada vas zanimaju suvremene teme. Moglo bi se konstatirati da državni radio i televizija na taj način popunjavaju rupe (rupčage) hrvatskih izdanja vezanih uz povijest i teoriju arhitekture, dok s druge strane senzibiliziraju širu javnost, a vrhunske dosege lokalnih i stranih arhitekata postavljaju kao standard. To je svakako hvale vrijedno u okružju kojem kontinuitet stalno izmiče.
