Nova strategija prostornog razvoja neće riješiti prostorne probleme nastale lošim teritorijalnim ustrojem
U drugoj smo polovici jednomjesečnog javnog savjetovanja o Nacrtu strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine, a nakon predstavljanja u Splitu i Rijeci, u srijedu 1. srpnja o Nacrtu strategije moći ćete čuti i pitati još u Zagrebu (Lauba) te na završnom predstavljanju u osječkom Arheološkom muzeju 7. srpnja.
Očitovati se do 14. srpnja možete i pisanim putem na adresu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Ulica Republike Austrije 20, 10 000 Zagreb ili na adresu e-pošte strategija.prostor@mgipu.hr. U čitko strukturiranom dokumentu relativno je lako naći “svoje” teme, a svatko tko može doprinijeti u okviru vlastitih kompetencija, dobrodošao je sa svojim prilozima. Saborska rasprava predviđena je za rujan ove godine.
Indeks razvijenosti po županijama
Prema riječima Irene Matković, ravnateljice Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj – izrađivača – Nacrt prijedloga i javno savjetovanje još su jedna prilika za davanje što konkretnijih komentara i, slijedom toga, usklađivanja podataka i planiranih aktivnosti, a sudeći po burnom prigovoru ministrice Anke Mrak Taritaš na stanje u sustavu NIPP-a (Nacionalna infrastruktura prostornih podataka), izrečenom na prvoj, splitskoj raspravi, prilozi bi trebali, naročito oni iz županijskih zavoda za prostorno planiranje, značajno pridonijeti identificiranju konflikata i njihovu rješavanju.
Naime, ovakva se nacionalna strategija radi prvi puta nakon Strategije prostornog uređenja iz 1997. godine, u značajno promijenjenim okolnostima i s nekim sasvim novim imperativima u lokalnom i međunarodnom kontekstu, te je stoga važno u predstojeće petnaestogodišnje razdoblje ući s čvrsto utemeljenim elementima. Prema do sada održanim raspravama, postoje izvjesne diskrepancije u podacima temeljem kojih je rađena strategija, naročito onih koji se odnose na (međunarodnu) prometnu mrežu i energetski sustav, pa su prilozi i komentari itekako potrebni. Zanemarimo li nisku razinu povjerenja u implementacijski potencijal bilo kojeg strateškog dokumenta u Hrvatskoj, treba imati na umu da će ova Strategija biti temelj Državnom planu prostornog razvoja i novim prostornim planovima svih razina pa u njoj opisane projekcije i strateške ciljeve ne bi trebalo uzimati olako.
Vezane strategije i nadležna državna tijela
Rijetko naseljena Hrvatska, s istovremenim prirodnim padom stanovništva i negativnim saldom migracija, prema lošoj bi demografskoj prognozi do 2030. godine trebala imati manje od 4 milijuna stanovnika, a značajniji imigracijski pritisak, kaže Matković, prema aktualnim trendovima nije realan. Samo 6,5 % ukupnog teritorija je pod nekom vrstom gradnje, uključivo i infrastrukturu, a više od trećine teritorija je – more. Strategijom se pokušava doskočiti velikim regionalnim razlikama, manjkavostima infrastrukturnih sustava, ali i pripremiti se na daljnje pritiske na prostor, bilo da se radi o posljedicama klimatskih promjena ili onima nezakonite izgradnje, ali i trajnim pritiscima na obalno područje i krajobraz.
Prostorna organizacija/urbana mreža
Kako je u Splitu naglasila ministrica Anka Mrak Taritaš, vrijeme zauzimanja novih građevinskih područja i “pumpanje” nekretninskog biznisa je prošlo, a u predstojećim nam desetljećima slijedi saniranje štete iz prethodnih te urbanističko osmišljavanje onih područja koji su iz niza razloga napuštena ili preskočena u razvoju naselja i gradova.
Prvi prioritet/strateško usmjerenje navedeno u Nacrtu prijedloga strategije jest održivost prostorne organizacije, a zanimljivo je da su se uz koheziju, urbano-ruralne veze, urbane aglomeracije, srednje velike i male gradove te planiranje mora, unutar njega našle i točke ponovnog i privremenog korištenja. Pratimo li pokušaje gradskih strateških projekata poput onih zagrebačkih, akcije DUUDI-ja za ispražnjene prostore poput “Projekti 100” ili inicijative poput one Zelene Istre i Zadruge Praksa za Muzil (o čemu smo pisali ovdje), očito je da diljem zemlje postoje slični problemi sa zemljištima i građevinama, bilo da se radi o središtu Zagreba ili zatvorenoj tvornici u Trilju ili napuštenim vojnim objektima na Visu. “Posebno se ističe značaj aktiviranja napuštenih i podiskorištenih prostornih cjelina i nekretnina u javnom vlasništvu i s njim povezan zadatak njihova evidentiranja, vrednovanja te planiranja novih i održivih oblika korištenja uz unapređivanje kvalitete naselja u cjelini“, istaknuto je u Nacrtu prijedloga strategije. Time je zadan okvir unutar kojeg bi se na takve probleme kvalitetno odgovorilo i to je nesumnjivo pozitivan pomak, no prevođenje s načelne na praktičnu razinu tek slijedi.
Pritisci na obalno područje
Prostorni problemi proizašli iz neracionalnog administrativnog teritorijalnog ustroja prepoznati su, ali se ovim dokumentom neće moći riješiti. Naglasak na integralan razvoj urbanih aglomeracija ostaje stoga u sferi sugestije, eventualno pritiska, jer podrazumijeva i niz prilagodbi koje nisu u nadležnosti Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Imamo li u vidu tradiciju prostornog planiranja naglašenu u uvodu ovog Nacrta, bilo bi se dobro podsjetiti funkcionalnih elemenata mehanizama planiranja i upravljanja koji su se već pokazali dobrima u prošlosti. Tema „pametnog“ razvoja urbanih aglomeracija koja se može financirati iz sredstava EU razrađivat će se na temelju sporazuma središnjeg grada i okolnih gradova i općina s kojima čini aglomeraciju (postupak predviđen Zakonom o regionalnom razvoju), a Strategijom prostornog razvoja RH je ona prepoznata i podržana.
Također, kako objašnjava Matković, prostorni planovi ni u jednom slučaju ne predstavljaju dovoljnu dokumentaciju za aplikaciju na EU natječaje i korištenje sredstava EU za financiranje strateških i drugih projekata, ali predstavljaju nužan preduvjet za pripremu dokumentacije. “Prometni masterplanovi, strategije za urbana područja, županijske razvojne strategije itd. novi su dokumenti čija izrada predstavlja preduvjet za korištenje sredstava EU, a njihov temelj su i prostorni planovi. Nacrtom prijedloga Strategije nastojalo se sve teme mogućeg financiranja pokriti, projicirati u prostor i otvoriti putove za njihovu realizaciju. Međusektorska koordinacija na svim razinama od posebnog je značaja za bolje iskorištenje EU sredstava koja stoje na raspolaganje Hrvatskoj”, dodaje.
Cestovni promet
Drugi prioritet, očuvanje identiteta prostora, u svojim smjernicama sadrži podlogu za održivo gospodarenje prirodnim i kulturnim nasljeđem. Kako je ono u nekim aspektima u nadležnosti još najmanje tri ministarstva, uz već postojeći niz zakona i pravilnika, pravi je izazov zapravo uskladiti nekad i proturječne ambicije. Najvidljiviji su oni procesi nastali kao posljedica turistifikacije obale, niz primjera ugrožavanja pa i uništavanja lokaliteta i graditeljskih ili prirodnih cjelina od iznimne vrijednosti ad hoc odlukama lokalnih samouprava ili tijela javne vlasti, a koliko će se nastavak pritiska moći regulirati Strategijom prostornog razvoja, ostaje otvoreno pitanje.
Glavni europski prometni pravci
Većina prijepora opaženih u dosadašnje dvije rasprave usmjerena je ipak na prijedloge planiranja prometne infrastrukture i energetske mreže. Strategijom je predviđen dovršetak AC Split – Dubrovnik dionica Ploče – most Pelješac – Dubrovnik (kao dio Jadransko – jonskog koridora), iako je ministrica Mrak Taritaš istakla da je i sama autocesta Zagreb-Split politički, a ne ekonomski utemeljena. S druge strane, iako se u Nacrtu prijedloga strategije govori o razvijanju željezničke mreže, iz oba međunarodna koridora, Mediteranskog i koridora Rajna-Dunav, ispao je Split, a time i splitska luka kao trgovačka luka. Utvrđivanje koridora za željezničko povezivanje Rijeke sa Zagrebom i njegova realizacija predstavljaju prioritet, kao i modernizacija na pravcima od posebnog interesa. U konačnici je cilj povezivanje cjelokupnog teritorija (uključujući vezu Istra – Dubrovnik) mrežom pruga velike učinkovitosti, za koju je potrebno provesti potrebna istraživanja i pripremiti stručne podloge.
Predviđeno je razvijanje i riječnog, morskog i zračnog prometa, no šira kontekstualizacija svih opisanih pravaca i načina transporta dijelom je izostala.
Zaštićene cjeline
Što se tiče razvoja energetskog sustava, bitno je paralelno usporedno prostudirati i Stratešku studiju utjecaja na okoliš Strategije prostornog razvoja RH pripremljenu od strane tvrtke Dvokut Egro, koja je kao odvojeni dokument također trenutno predmetom javne rasprave.
Naime, ovaj Prijedlog nacrta strategije prostornog razvoja prilično nedvosmisleno određuje Hrvatsku kao zemlju koja i dalje ovisi o konvencionalnim energentima, a provukli su se i neki zastarjeli podaci o, primjerice, termo i hidroelektranama.
“Ublažavanje uvozne energijske ovisnosti treba postići izgradnjom takve energetske strukture koja će i u neizvjesnim uvjetima pokazivati svoju konkurentnost i jamčiti sigurnost opskrbe, naročito iskorištavanjem vlastitih resursa i potencijala, učinkovitom uporabom energije, raznolikošću korištenih energijskih oblika i tehnologija, raznolikošću dobavnih pravaca i izvora energije te uporabom obnovljivih izvora energije”, kaže Matković. “2009. godine donesena je nova Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske. Cilj te Strategije je da Republika Hrvatska u neizvjesnim uvjetima globalnog tržišta energije i uz oskudne domaće energetske resurse izgradi održivi energetski sustav, odnosno predviđena je (do 2020. godine) izgradnja energetskih građevina instalirane snage oko 1500 MW. S obzirom na prometni značaj Jadranskog mora i potrebe priobalne Hrvatske, Strategijom su predviđene lokacije na kojima je moguće provesti istraživanje smještaja termoelektrana.” Ne treba zaboraviti da nakon Strategije slijedi Državni plan prostornog razvoja koji će konkretnije raspoređivati infrastrukturu državnog značaja u prostoru, za koji će se provoditi strateška procjena utjecaja na okoliš. Nadamo se da će biti prostora i vremena da se još jednom promisli i u ovaj dokument unesu izmjene u skladu s njezinom strateškom odrednicom otpornosti na promjene. Ako se ide za tim da budemo maksimalno neovisni, bilo bi logično jasnije se odrediti prema održivim sustavima proizvodnje energije.
Strategija prostornog razvoja RH
Krajnje, planiranje razvoja prostora ključno je i za ukupan ekonomski i društveni razvoj pa zrelo pristupanje i stvarna međusektorska suradnja mogu, osim u prostor, unijeti pozitivne promjene i u druge strukture. Planerski kapaciteti županijskih zavoda, gradova, općina, javnih poduzeća, državnih tijela, danas su vrlo neujednačeni i neuigrani pa bi vid njihove integracije kroz ovakav strateški dokument i one koji će se na njega vezati, mogao omogućiti da zajedno bolje/pametnije rade. Također, ovaj je dokument nužan i kako bismo se pozicionirali u odnosu na šire regionalne i europske strategije te u skladu s time otvorili i pristup sredstvima unije kojoj već dvije godine pripadamo. Na tragu tog razmišljanja, pred nama su još dva tjedna u kojima možemo biti konstruktivni, a za rezignaciju uvijek ima vremena.
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
