Preko krvavih zidova do kulturnog epicentra

Klaonica suvremenog stvaranja – upravo bi se tako prevelo ime madridskog kulturnog centra čije se gradilište nakon osam godina polako zatvara. Matadero (klaonica) prvi je u nizu kulturnih centara i inkubatora nastalih u Madridu u zadnjih desetak godina u napuštenim ili zapuštenim objektima različitih veličina i namjena. Među njima treba istaknuti socijalni samoupravljani centar Tabacalera (bivšu tvornicu duhana). Iako postoje paralele, Matadero od svih ostalih bitno razlikuje njegova ukupna površina od 150.000m2, iznimno kvalitetno graditeljsko naslijeđe, koje obično karakterizira slične komplekse pregažene brzinom industrijskog razvoja, te latentna pretenzija da postane najveći prostor kulturne produkcije na jugu Europe.

Podignut početkom prošlog stoljeća, između 1911. i 1925., u jeku ekspanzije Madrida, kompleks od 48 zgrada projektirali su arhitekt Luis Bellido y González i inženjer José Eugenio Ribera u neomudejar stilu. Ondašnja nova klaonica, koja je nastala dislociranjem stare iz centra grada, bila je ujedno stočna tržnica, pred kraj djelomično i skladište krumpira, a potom i staklenik. No, s industrijskim napretkom i ponovnom dislokacijom pojedinih segmenata počinje zapuštanje te 1996. definitivno zatvaranje Matadera. Godine 1997. Uvršten je u zaštićenu arhitektonsku baštinu i već tada se uz lokalne ahitektonske zahvate u njemu nastanjuju španjolski nacionalni balet i nacionalna plesna skupina. Istinska prenamjena Matadera počinje 2003., kada je grad javnim, regionalnim i institucionalnim partnerstvima te uz pomoć niza fundacija odlučio pokrenuti cjelokupnu sanaciju i transformaciju u, kako danas samo ime kaže, „centar suvremenog stvaranja“ investirajući u osam godina oko 110 milijuna eura.

Nakon 100 godina postojanja, osam godina radova i četiri godine rada smanjenim kapacitetom, Matadero danas poprima novi sjaj proširujući svakodnevno svoju kulturnu ponudu i otvarajući ove godine završni niz objekata; Cinetecu – prostor namijenjen isključivo dokumentarnom filmu arhitekta Joséa Maríje Churtichaga, smješten u brodove (nave) 15 i 16, polivalentne izložbene prostore, čiju izvedbu potpisuju Alejandro Vírseda, José Ignacio Carnicero i Ignacio Vila Almazán, nakon dobivenog internacionalnog arhitektonskog natječaja, te kuću čitatelja (La Casa del lector), prostor posvećen španjolskom jeziku i literaturi smješten u brodovima 13 i 14. Svi će biti inaugurirani ovog mjeseca, odnosno u rujnu ove godine i tako se pridružiti onima već otvorenim za javnost Naves del Español, off- pozornici kazališta Teatro Español ili prostoru „Intermediæ“ i vestibulu kompleksa arhitekta Artura Franca otvorenom još 2007., a u travnju inauguriani „El Depósito de Especies“ (Spremnik vrsta) arhitekata Langarita-Navarro čini najnoviji dio Matadera. Riječ je o bivšem vodotornju na samom sjeveroistočnom uglu kompleksa koji je danas namijenjen očuvanju biljnih i životinjskih vrsta što su nastanjivale prostor klaonice u vremenu njezina propadanja u drugoj polovici prošlog stoljeća.

Na projektima je radilo više od 20 arhitektonskih ureda ili samostalnih arhitekata većinom mlađe generacije. S obzirom na prepoznatljivost i kvalitetu industrijske arhitekture, u većini slučajeva se radilo o suptilnim intervencijama obnove i prilagodbe postojećih ciglenih građevina i samih unutarnjih prostora cijelom spektru kulturnih namjena od likovnih i vizualnih umjetnosti, arhitekture, dizajna do performativnih i dramskih, dok se izrazito velik broj umjetničkih intervencija i instalacija prilagođava u samom kreativnom procesu zatečenom prostoru (site-specific). Uz već spomenuti Teatro Español, u Mataderu su naravno prisutni madridska društva i asocijacije arhitekata, dizajnera i vizualnih umjetnika s pojedinačnim centrima za suvremenu arhitekturu (Centro de Arquitectura Actual) i dizajn (La Central de Diseño) smještenim u brodovima 8 i 9.

Cjelokupni je kompleks zamišljen kao otvoreni grad kojemu posjetitelj ima pristup svakodnevno od jutra do mraka u cilju prožimanja gradskog života s kulturom. Voditelj Matadera Pablo Berástegui ističe interdisciplinarnost, eksperimentiranje i suvremeno stvaranje, odbijajući međutim još uvijek usporedbu sa sličnim renomiranim primjerima transformacije industrijskih, odnosno tržnih objekata poput londonskog Covent Gardena ili centra Pompidou. Uz namjenu jednog od objekata za administrativne svrhe lokalnog gradskog okruga, na samom kraju planira se i superponiranje manjeg sloja komercijalnih sadržaja uz već postojeće ugostiteljske, čime bi se diverzificiralo namjenu koja je urbanističkim parametrima 75% definirana kao kulturna, dok se s programatske strane uvode zabavni sadržaji poput koncerata i festivala „neozbiljne“ glazbe kao što je Día de música ovog mjeseca.

Uz sveobuhvatnu ponudu kakva se samo poželjeti može, Matadero nudi i rezidencijalni boravak za mlade umjetnike te sufinanciranje projekata i pomoć pri realizaciji, o čemu više, uz brojne druge informacije možete pronaći na njihovoj web stranici. I dok se u zagrebačkoj klaonici stvari s vremena na vrijeme pokrenu povremenim događanjima poput Dana D, u pauzama između požara, o čemu smo pisali ovdje, možemo se samo nadati da će jednoga dana i nad njom svanuti sunce prije nego što osvane ruševina ili zgarište, a potom stambene zgrade.

Foto: www.mataderomadrid.org , www.madrid.es , Damir Sekulić

Damir Sekulić