Proces Pula Podgrađe: grad ispod grada

Predstavljamo projekt revitalizacije mreže podzemnih prostora u povijesnoj jezgri Pule koji je osmislila arhitektica Breda Bizjak. U nastavku slijedi tekst autorice o projektu “Proces Pula Podgrađe”.

1

Središnji gradski brežuljak Kaštel s utvrdom

Pula je, kao glavna ratna luka i sidrište flote, pred početak Prvoga svjetskog rata važno vojno-strateško središte od iznimnoga općedržavnog značaja za tadašnju Austro-Ugarsku Monarhiju. Stoga se utvrđuje široko zasnovan sustav fortifikacijskih objekata s posadom (utvrde, baterije, topničke bitnice i mitraljeski položaji), koji se u nekoliko prostornih faza prostirao od zapadne do istočne obale Istre i tako zatvarao prilaze gradu.

U samome gradu, uz civilno stanovništvo, boravi i veliki broj vojnika i stručnjaka različitih profila koji su radili za potrebe vojske i Arsenala, te su austrougarske vlasti, neposredno pred Prvi svjetski rat i tijekom njegova trajanja, za potrebe sklanjanja ljudi u slučaju direktnih zračnih napada na grad, započele izgradnju podzemnoga sustava tunela – skloništa (rovova, galerija i prolaza) sa spremištima streljiva i komunikacijskim hodnicima ispod pulskih brežuljaka. Nijedan pulski brežuljak u najužoj jezgri grada nije ostao pošteđen bušenja i kopanja! Stvorena je široko rasprostranjena mreža podzemnih tunela – skloništa, od kojih su najveća ona ispod brežuljka Monte Zaro, te podno Kaštela i Monte Ghira.

Mletačka utvrda na vrhu središnjeg gradskog brežuljka Kaštel (Hafenkastell) pod austrijskom je vlašću služila kao skladište, vojarna i promatračnica. Ispod utvrde nalaze se podzemne prostorije, koje su u Prvom svjetskom ratu služile za smještaj posade, materijala i streljiva, ali i kao zatvor za zarobljene neprijateljske vojnike. Poslije Prvoga svjetskog rata talijanske su vlasti nastavile koristiti pulske podzemne tunele, širile ih i nadograđivale. Nakon Drugoga svjetskog rata koriste se kao skloništa za civilno stanovništvo i za potrebe saniteta, a grade se i nova, tzv. atomska skloništa, tada predviđena, u prvom redu, kao skloništa u slučaju radiološko-biološke opasnosti. Atomska skloništa mogu primiti oko 6 000 ljudi, a starija skloništa – tuneli oko 45 000. Ukupni je kapacitet svih pulskih skloništa više od 50 000 ljudi, što je svakako impozantna brojka, gotovo jednaka broju stanovnika grada” (preuzeto s ove stranice).

“Light” motiv projekta “Proces Pula Podgrađe” začinjanje je dinamičnog procesa revitalizacije mreže podzemnih prostora u povijesnoj jezgri grada Pule, ispod brežuljka Kaštel.

Cilj projekta bio je pronaći javni prostor u postojećem urbanom tkivu koji će imati toliko potencijala da potakne proces intenziviranja i redefinicije javnog prostora grada. Cilj je procesa potaknuti drukčiju percepciju Pule, otvoriti njen mentalni prostor i pospješiti gradski ritam te probuditi želju za otkrivanjem i istraživanjem “skrivenih” i napuštenih prostora u gradu.

2

Prikaz podzemnog sustava ispod brežuljka Kaštel

Problematika koja se kroz projekt obrađuje, vezuje se uz mjesto s tritisućljetnim kulturno-povijesnim naslijeđem, a proizlazi iz percepcije grada kao “zamrznutog” teritorija, koje se kvalitativno i kvantitativno nije mijenjalo više od pedeset godina. Pula nema dovoljnu kritičnu masu da bi njeno urbano tkivo postalo generativno i da sami urbani procesi uzrokuju nastanak novih situacija u prostoru koje uvjetuju kvantitavne pomake u gradu.

U “turističkoj eri” postindustrijskog grada kultura je poluga proizvodnje identiteta, predstavljanja identiteta, pa čak i njegove konzumacije, posebno kad se radi o eksploatiranju prošlosti, što je često polazište u “kulturnom turizmu”. U današnje vrijeme sve zahtjevnijeg i radoznalijeg turista i istodobnog jačanja procesa globalizacije koji nezaustavljivo nagriza lokalni, regionalni pa čak i državni identitet stapajući ga u uniformni, svjetski, turistička valorizacija kulturne baštine pokazuje se kao važni element djelomičnog očuvanja kulture, a time i prepoznatljivosti nekog grada.

Pula, 040511. Otvorenje starih austrougarski tunela za gradjanstvo. Tuneli koji su kopani jos za vrijeme Austrougarske nalaze se ispod proplanka Kastel a dugi su 400 metara. Od ovog ljeta koristiti ce se i u turisticke svrhe. Na slici je centralni dio gdje se spaja cetiri tunela. Foto: Goran Sebelic / CROPIX

4

Podzemni prostori pod Kaštelom – postojeće stanje; foto: Goran Sebelic / CROPIX

 

Fizički okvir

Ispod brežuljka Kaštel nalaze se dva sklopa podzemnih prostora: gornji sklop, ispod same utvrde, koja se nalazi na vrhu brežuljka, a u njegovu podnožju donji, koji se nalazi na nivou grada. Četiri ulaza s različitih strana donjeg sklopa vode podzemnim hodnicima prema jedinstvenom prostoru u središtu, u kojemu se hodnici susreću. Donji sklop rasprostire se na ukupno cca 3 200 m2 površine i dužine cca 700 m.

Ulazi su napravljeni tako da omogućuju cijelom sustavu pravilno strujanje zraka, a temperatura zraka u svakom godišnjem dobu varira do 14 do 18°C. Ovaj je prostor, u kojemu su hodnici široki od 3 do 6 m, a visoki oko 2,5 m, mogao primiti oko 6 000 ljudi.
Gornji sklop udaljen 11 m iznad donjeg izgrađen je nešto kasnije, a sastoji se od dva kraka površine 780 m2 i dužine cca. 200 m.

5

Shematski prikaz podzemnog sustava – situacija i presjek

 

Podgrađe Nadgrađe

Interaktivni odnos pod-građa /mreža podzemnih prostora/ i nad-građa /mreža nadzemnih prostora/ u projektu se naglašavaju kao jedan od važnijih uloga u razvoju javnog prostora grada. Podgrađe se definira kao sustav, mreža podzemnih puteva upletena u postojeću mrežu gradskih ulica i objekata.

Projekt revalorizira podgrađe te predlaže reafirmaciju “nevidljivog” i neiskorištenog javnog prostora koristeći pritom metodu “aktivnog” očuvanja kulturne baštine.

1. Program. Definicija podgrađa kao integralnog elementa pri formiranju budućih kulturnih sadržaja grada,
2. Prostor. Vertikalno i horizontalno povezivanje podgrađa sa nadgrađem odnosno gradskim parterom.
3. Kretanje. Afirmacija podgrađa kao aktivne alternativne infrastrukture – metroa za pješake, u smislu prečica odnosno “drukčijeg” kretanja koji potiče potpuno novu percepciju grada.

6

7

Strukturalni prikaz podzemnog i nadzemnog sustava s postojećim ulicama i prostorima

 

(PROGRAM X (PODGRAĐE + NADGRAĐE)) KRETANJE = PROSTOR-DOGAĐAJ

Ako razumijemo grad kao kompleksnu i interaktivnu mrežu događaja, postaje njihovo međusobno povezivanje i kretanje među njima važna referentna točka kod formiranja novih uvjeta u prostoru.
Novonastala situacija trodimenzionalnog kretanja karakterizira dijalog suprotnosti koji upravo na prelazima iz površine u podzemlje omogućuje nastanak točaka potencijala. Permeabilnost površine uvjetuje novu topografiju, koja trećoj dimenziji grada nudi dodatnu ulogu, povezivanje grada iznad i ispod.

Faze razvoja

Projekt predviđa više razvojnih faza kroz koje bi se podgrađe postupno aktiviralo.
1. Faza: Početak procesa predstavlja aktiviranje postojeće mreže podzemnih puteva/ulica smještenih pod središnjim gradskim brežuljkom Kaštel u smislu protoka ljudi i organizacije različitih kulturnih događaja te rekonstrukcije odn. adaptacije 7 ulaza u donji i gornji sklop tunela te pokusnim uvođenjem odabranih sadržaja u neposrednoj blizini ulaza.

8

3d situacija – prikaz uređenja podzemnog sustava pod Kaštelom s ulazima i dodanim vertikalnim komunikacijama

 

2. Faza: Proces se nastavlja omogućavanjem 3d kretanja kroz podgrađe ispod brežuljka. Predviđena je izgradnja unutarnjeg dizala koji bi povezivao gradske ulice s Kaštelom preko dva nivoa tunela. Panoramsko dizalo omogućavalo bi doživljavanje grada iz njegove unutrašnjosti do visine razgledne točke iznad mletačke tvrđave otkud bi se prostirao pogled na grad i pulski zaljev. Cjelokupan prostor brežuljka time bi dobio funkcionalan i brz pristup čime bi se intenzivirao razvoj sadržaja u objektima na brežuljku koji danas ne funkcioniraju: mletačka tvrđava te Povijesni i pomorski muzej Istre, malo rimsko kazalište, Arheološki muzej Istre te Sveučilišna knjižnica sa dodatnim sadržajima.

9

3d prikazi

 

3. Faza: Međusobno povezivanje i aktiviranje ostalih podzemnih prostora u drugim dijelovima grada, pod brežuljcima (Monte Zaro, Monte Paradiso, Monte Ghiro itd.). Adaptacija određenih dijelova podzemnih prostora kako bi se prilagodili novim sadržajima.
10

Situacija – prikaz uređenja podzemnog sustava pod Kaštelom s ulazima i dodanim vertikalnim komunikacijama

11

Ulaz br. 2 (Cvečićeva ul.) i 7 (Ul. Castropola)

12
Ulaz br. 4 (Dvojna vrata) i 5 (utvrda Kaštel)

 

Prostor – događaj

Pitanje koje se postavlja je kako oživjeti jedan skriveni, pomalo “zagubljen” ili zaboravljen prostor u gradu i istovremeno u skladu s novim vremenom i potrebama građana funkcionalno iskoristiti te novim sadržajima obogatiti taj oku nevidljiv, ali važan prostor u “trbuhu” starogradske jezgre? Kako spojiti Kaštel i gradski centar, a da sve to ne bude puka unutarnja “cesta” odn. lift koji ih spaja, već važno mjesto – spoj likovnosti, arhitekture i edukacije?

Zapušteni sustav podzemnih skloništa tako postaje drukčiji ulični prostor, izniman doživljaj prostora. Posjetitelji mogu samo proći kroz podhodnike želeći imaknuti gužvi, vrućini ili kiši na gradskim ulicama, a ujedno mogu doživjeti i jedan drukčiji ulični prostor u izoliranosti od gradskog intenziviteta. Upravo izolacija od vanjskih utjecaja, atmosferskih prilika, dnevne svjetlosti i zvuka omogućuje razvoj pravog cyber prostora, poligon za multimedijske događaje.

U knjizi “Manhattan Transcripts” Tschumi (1976., str. 277) tvrdi da je “jedino izvanredan odnos triju nivoa – događaja, prostora i kretanja čini iskustvo arhitekture…”.

Individualno ambijentalno iskustvo ne znači odsustvo arhitekturne biti, programa arhitekture, već njegovu nadgradnju.

Umjetničkim oblikovanjem svjetla, boje, zvuka i mirisa, multimedijskim intervencijama koje stimuliraju naša osjetila te raznolikim likovnim, kazališnim ili glazbenim događajima, podzemni ambijenti mogu postati osebujan i kvalitetan javni prostor.
Ne smijemo zaboraviti da podgrađe Pule osobitim čini već i ambijent sam po sebi, njegov nastanak, količina i rasprostranjenost mreže podzemnih hodnika koja prednjači u usporedbi sa referentnim primjerima drugih evropskih gradova.

13

Stockholm metro i Erwin Redl – Matrix II; izvor: internet

14
James Turrel – instalacije u prostoru; izvor: internet

 

Projekt “Proces Pula Podgrađe” predstavljen je u više navrata Gradskom vijeću i predstavnicima županije, na strukovnim radionicama, izložen u gradskoj galeriji “Diana” 2002. g. te objavljen u više stručnih časopisa. U nemogućnosti gradskih struktura da pokrenu realizaciju projekta, podzemni prostori u povijesnoj jezgri predani su u upravljanje Povijesnom i pomorskom muzeju Istre.
Iako projekt do sada nije realiziran, vidljivi su utjecaji koje je imao na današnje korištenje tih prostora. Između ostalog, zaustavljena je namjera da se prostor pretvori u skladišni prostor, a dijelovi projekta korišteni su pri izradi vizualizacija za budući Muzej suvremene umjetnosti Istre koji se svojedobno planirao izgraditi na brežuljku Kaštel. Najvažniji korak za redefiniciju ovih prostora učinjen do sada je omogućavanje posjetiteljima obilazak prostora uz vodstvo te organizaciju povremenih izložbi i glazbenih događaja. No, daleko je to još od iskorištavanja pravog potencijala podzemnog dijela grada.

Tekst: Breda Bizjak

 

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.