Predstavljamo diplomski rad Zorane Šimunović naziva Revitalizacija Dračevice, nastao pod mentorstvom Saše Begovića na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Projekt koji također konkurira za nagradu Piranesi u kategoriji najuspješnijih studentskih radova preispituje razvojne potencijale malog mjesta u središtu otoka Brača.
“Iako jedno od najmanjih ruralnih naselja na otoku, Dračevica čuva vrijedne elemente kulturnog i prirodnog nasljeđa. Iz analize povijesnih činjenica i suvremenih spoznaja o zaštiti kulturne i prirodne baštine, proizašli su prijedlozi valorizacije i revitalizacije vrijednih točaka u prostoru Dračevice, što je važno za njezin identitet i što bi direktno ili indirektno bilo u funkciji svekolikog gospodarskog napretka naselja pa i šire.
Dračevica svojim postojećim ruralnim tkivom, zanimljivom konfiguracijom terena, napuštenim i neiskorištenim prostornim potencijalima, ima dobru podlogu za uspješnu revitalizaciju.
Urbanistički gledano, naselje se gotovo radijalno širi od središta – pjace. Logično je da će se najveća koncentracija aktivnosti, događaja, ljudi, nakupljati na centralnom trgu i zbog toga se taj prostor oslobađa kolnog prometa. S druge strane, smještaj kolnih prilaza i parkinga na novom rubnog perimetru, stvara temelje za buduće scenarije radijalnog širenja naselja.
Prvi korak prema revitalizaciji bila bi turistička ponuda smještaja u tipičnim kamenim kućama – obnovljenim potleušicama.
S druge strane, Dračevica sa svojom okolicom je prepuna vrijednih povijesnih spomenika, te kao takva može postati nova zanimljiva točka na turističkoj karti otoka Brača. Na taj bi se način pokrenulo očuvanje gotovo zaboravljene kulturne baštine.
Novi sloj, koji bi zaokružio čitavu priču, bili bi elementi zabave, sporta, kulture prema tradicijskoj seoskoj praksi (folklor, balote, fešte…), a ostvario bi se putem reanimiranja prostornih elemenata Dračevice kao jedinstvene i prepoznatljive mozaične destinacije: centralnog trga s okolnim objektima (društveni dom i folklorni centar) i stare vjetrenjače na brdu Glavica (vidikovac, restoran).
Objekti se obnavljaju na način da se unutar postojećeg kamenog masivnog okvira ubacuje nova struktura. Osim što njezina forma definira “prazan prostor” (charged void), aktivnosti, kretanje i korištenje unutar sebe, služi i kao izolacija koju izvorni zidovi nemaju.
Nova ispuna je drvena struktura. Zašto drvo? Prvenstveno, podsjeća na izvorne dalmatinske elemente interijera: stare drvene podove, masivni drveni namještaj, drvene škure…
Drvo diše i ono je difuzno što znači da je propusno u oba smjera, stoga je prostor, koji je obložen drvom, zdrav, kisikom pun i prirodno vlažan. Temperatura drvenih elemenata u unutrašnjosti uvijek je jednaka temperaturi zraka u tim prostorijama, a to svojstvo drveta kao građevnog materijala stvara u nama osjećaj topline. Osim toga, drvo je jeftin i ekonomičan materijal, lako se transportira i jednostavno obrađuje.”, kaže o svom projektu autorica Zorana Šimunović.