Hotel na mjestu bivše tvornice Jugovinil

Predstavljamo rad Zrinke Visković i Domagoja Bajića, studenata Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu,  naziva Urbanističko arhitektonski projekt bivše industrijske zone u Kaštelima: Hotel(?), nominiran za godišnju nagradu Piranesi u kategoriji studentskih radova, o čemu smo pisali ovdje.
Rad je nastao pod mentorstvom Hrvoja Njirića, Nene Kezića i Emila Šverka, a više o projektu riječima samih autora:

“Projektni zadatak hotela na lokaciji bivše tvornice Jugovinil, obuhvata 330 000m2, pretpostavio je sanaciju iste te uvelike odredio daljnji smjer projekta.
Betonske sarkofage punjene radioaktivnom šljakom (jedini potvrđen način rješavanja problema radioaktivnog otpada) koristimo kao temelje planiranih objekata. Izračunom potrebne količine spomenutih sarkofaga (ukupno šljake: 500 000 t ; gustoća šljake: 1.6g/cm = 4km3; modul sarkofaga dubine 2m/širina proizvoljna) dolazimo do ukupne duljine od 4km potrebnog ‘lanca’ sarkofaga. Ovisno o jačini radioaktivnosti sarkofazi se postavljaju dublje ili pliće, a priroda stroja određuje konačano oblikovanje novonastale brazde koja poprima karakterističan oblik uvjetovan potrebnom duljinom prilagođenoj lokaciji. Svi predviđeni objekti ostvaruju se unutar novonastale brazde, ostatak lokacije je predviđen za ostvarivanje polja bez izgradnje.

Zadatku ostvarenja hotelskih sadržaja na zadanoj lokaciji pristupamo kritički: preispitujemo samu nužnost turističkih sadržaja i odlučujemo prije svega ojačati lokanu mapu sadržaja, dok hotelske sadržaje kao očiti globalni sadržaj pridodajemo kao akcelerator događanja na lokalnoj osnovi i tako ostvarujemo glokalnu sliku novih Kaštela.
Pretpostavljeno je funkcioniranje svih predviđenih sadržaja i bez hotelskog smještaja (prilagođavanje nesigurnim okolnostima budućnosti!).
Kritička metoda nastavlja se i dalje u istraživanju monofunkcionalne tipologije što je hotel, čiji se standardni oblik rijetko dovodi u pitanje. Nastojimo stvoriti hibrid hotelskih i lokalnih sadržaja koji se međusobno nadopunjuju te stvaraju nove neočekivane kodove i odnose. Osmišljen scenarij pojedinog lokalnog sadržaja dovodi do novih tipologija hotela koji se ponašaju kao ‘poklopac’ procesu zamišljenom unutar brazda.
Među planiranim “poljima” lokalnih sadržaja (reanimacija postojećeg brodogradilišta, tržnica kopno/more, peškarija, proizvodnja biomase uz pomoć vodenih biljaka obližnjeg potoka, Biblijski vrt – Kaštela kao idealna klima za ostvarivanje takvog ambijenta, lokalni sportovi, kupalište) tri su pretpostavljena sadržaja koja koriste lokalne uvjete (tlo i more), funkcioniraju neovisno o postajanju hotela, a u konačnom procesu privlače smještajne jedinice:

a) vinogradarstvo + maslinarstvo: hotelski smještaj iznad “konobe” koja preuzima ulogu izložbeno-prodajnog prostora, dnevnog boravka hotela;

b) solana – proizvodnja, prerada, distribucija soli: hotel iznad središta procesa proizvodnje soli-serija slanih soba kao dio turističke ponude;

c) indoor windusurfing: hotel na moru, windsurfing u kontroliranim uvjetima s pratećim smještajem; logika punjenja brazde prelazi na morski medij – invert kopnene situacije.

Prometno središte zamišljeno je kao privlačna moć šireg obuhvata, oblikovno se “hvata” na brazdu gdje nastaje jedina vertikala lokacije – kontrolni toranj. Pretpostavlja zračni (mini-jet avioni), cestovni (autobusni i promet automobilima), željeznički (koristi postojeću infrastrukturu na lokaciji) te morski promet (moguć prihvat cruisera).”