
Godine 1968. Andrija Čičin-Šain i Žarko Vincek na natječajima su izborili dva velika projekta u Dubrovniku – antologijski Hotel Libertas na Boninovu i Hotel Palace u Lapadu – danas, među ostalim, značajne spomenike vremenu u kojem je promišljanje turizma i oblikovanje turističkih objekata odlikovala i sustavnost i razumijevanje konteksta. Oba su hotela stradala u ratnim razaranjima Dubrovnika devedesetih, 2004. godine Libertas je doživio i nadogradnju, a Palace temeljitu rekonstrukciju soba i apartmana, čime su oba postala hoteli s 5 zvjezdica. Mijenjali su i vlasnike, pa je sada vlasnik Libertasa Rixos grupa, a Palacea Jadranski luksuzni hoteli.

Oba ogromna hotela – Libertas s danas 350, a Palace sa 308 soba i apartmana – kaskadne su betonske konstrukcije koje prate liniju obale, a volumeni su im dodatno razbijeni terasama s istakama i hortikulturnim uređenjem. Uklapanjem u krajobraz i elegantnim stupnjevanjem unutarnjih i vanjskih prostora, projektanti su anticipirali ili stvorili uvjete za niz trendova u današnjem oblikovanju hotela. Predvorja su ugodni multifunkcionalni prostori s bogatom gradacijom od javnog do gotovo intimnog, beton je omogućio maksimalno otvaranje i povezivanje s prirodom, restorani, bazeni, terase, barovi i ostali zajednički prostori različitih su karakteristika pa svaki gost može naći sebi odgovarajući, a same su sobe projektirane tako da mogu primiti program koji zadovoljava i najzahtjevnijeg gosta danas.
Za razliku od Libertasa u kojem su arhitekti u suradnji s Raulom Goldonijem dizajnirali interijer, pa i detalje poput keramike, tepiha, jelovnika i uniformi osoblja (od čega gotovo ništa nije zadržano nakon ratnih devastacija i rekonstrukcije iz 2004. godine), zbog nesuglasica s direktorom hotela total dizajn je u Palaceu inicijalno izostao, no ove je godine, nakon velikog doprinosa u uređenju 2004. godine za Gorana Štroka, interpretacijom interijera u režiji studija 3LHD projekt zaključen iznimno finim i odmjerenim elementima, zabrinjavajuće rijetkim u suvremenom oblikovanju hotela u Hrvatskoj.
Iako Čičin-Šainovo i Vincekovo razumijevanje mediteranskog okoliša dijeli gotovo pola stoljeća od onog 3LHD-a, pretapanje u izrazu je potpuno. Minimalistički, a slojevit dizajn idealno se uklopio u svoj betonski okvir, šire i u onaj prirodni, a odabir boja i materijala podcrtao je sve vrijedno iz originalnog projekta. Ciljana ugodna i opuštena atmosfera s pogledom na Elafite postignuta je diskretnim, uvjerljivim namještajem, oblogama, zavjesama i detaljima, a nerazmetljiv, no nedvosmislen luksuz osjeća se od ulaza u hotelski lobby do kupaonice.
Iz autorskog obrazloženja projekta slijedi da se “boje materijala i namještaja mijenjaju ovisno o tipu sobe, pa tako tkanine, zavjese i tepisi čine kolorit koji prevladava u sobi i mijenja se kroz tipove soba“. Boje zidova i stropova su tamnije, smirenije kako bi se naglasila struktura i plemenitost prirodnog drveta brijesta kombiniranog s bijelim plohama rađenog namještaja. Na zidovima kupaonice dominiraju ogledala u kojima se reflektira velika svijetla keramika na zidovima i podovima.
Pri dizajnu namještaja 3LHD je surađivao s produkt dizajnerima iz studija Grupa, koji su za hotelsku sobu napravili mobilni namještaj i lampe, u suradnji s umjetnicom Marom Šuljak razvijene su art grafike (zidne tapete) sa stiliziranim motivima Mediterana, smještene iznad uzglavlja kreveta, a pri odabiru tkanina, zavjesa i prekrivača na projektu su radile i modne dizajnerice iz Studija I-GLE.”

Odabirom fotelja, stolića i lampi iz kolekcije Monk Filipa Despota, Ivane Pavić i Tihane Tarabe (Grupa) projektanti su odgovorili i na zahtjev da hotelski prostor nosi snažan lokalni potpis pa je, uz zaista respektabilnu kolekciju hrvatske suvremene likovne umjetnosti na zidovima, kreiran prostor jasnog identiteta.

Možda najbolji aspekt čitavog ovog zahvata jest jedinstvena mogućnost čitanja kontinuiteta u našem uglavnom šizofrenom i diskontinuiranom oblikovanju prostora. Uz ponešto svijetlih primjera, banalni i/ili beskarakterni dizajn odlikuje ipak većinu suvremenih hotelskih interijera, očito sasvim bespotrebno. Libertasu ove zime i proljeća predstoji novi redizajn i nadamo se da će biti jednako uspješan kao ovaj u Palaceu.
Naziv projekta: Rekonstrukcija soba Hotela Dubrovnik Palace
Datum početka projektiranja: 19.06.2013.
Datum završetka projektiranja: 10.12.2013.
Datum početka gradnje: 2.01.2014.
Datum završetka gradnje: 1.04.2014.
Adresa: Masarykov put 20, Dubrovnik
Investitor: Jadranski luksuzni hoteli (Adriatic Luxury Hotels)
Autor: Studio 3LHD
Projektni tim: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Dijana Vandekar, Nives Krsnik Rister, Eugen Popović, Sanja Jasika, Krunoslav Szorsen
Suradnici projektnog tima: Koraljka Brebrić Kleončić
Projekt termotehničkih instalacija: Igor Karačić (Eksperterm d.o.o.)
Projekt vodovoda i odvodnje: Ivan Vajdić (Eksperterm d.o.o.)
Projekt električne instalacije jake i slabe struje: Pero Sjekavica (Niko Dubrovnik d.o.o.)
Projekt rasvjete: Domagoj Dupor (Lighting d.o.o.)
Art grafike (zidne tapete): Mare Šuljak
Dizajn namještaja: Filip Despot, Ivana Pavić, Tihana Taraba (Grupa)
Odabir tkanina: Martina Vrdoljak Ranilović (Studio I-GLE)
Nadzor: Domino nekretnine d.o.o. (Zvonimir Franić)
Glavni izvođač: Zagorje-Tehnobeton d.d.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija
Foto: Marko Ercegović