Samoodrživi stadion

Svjetske igre, prvi put održane 1981. godine, međunarodno su sportsko natjecanje, namijenjeno sportovima koji nisu sastavni dio Olimpijskih igara. Organizira ih Međunarodna udruga Svjetskih igara (International World Games Association – IWGA), pod patronatom Međunarodnog olimpijskog odbora. Ovogodišnje igre održane su u srpnju u Kaohsiungu na Tajvanu. Osim po dobrim sportskim rezultatima, ostavile su traga i izgradnjom nekoliko sportskih objekata od kojih je zasigurno najinteresantniji stadion zmijolikog oblika Toya Ita.

Na 19 hektara zemlje stadionska zgrada značajni je landmark u prostoru, a njegov ikonički status Ito je osigurao kroz originalan dizajn. Uobičajena elipsasta forma stadiona razbijena je, jer se forma krova na jednom dijelu naizgled odmotava kako bi stadion otvorio svoje borilište i primio gledatelje. Izuzev njegove zanimljive strukture, ono što čini ovaj stadion drugačijim je njegov krov. Čitava površina krova od 14,155m² pokrivena je s 8,844 solarna panela, spremna za proizvodnju energije, što stadion čini najvećom samoodrživom zgradom na svijetu. Solarni paneli proizvode 1.14 milijuna kWh struje na godinu, smanjujući tako količinu ugljičnog dioksida ispuštenog u zrak za 660 tona godišnje. Sagrađen u samo dvije godine, kapaciteta za 40.000 ljudi, čitav stadion sastavljen je od materijala izrađenih na Tajvanu.

Iako stadion nakon Svjetskih igara još uvijek, izuzev manjih sportskih događanja, zasluženo „spava”, njegovo tijelo konstantno proizvodi energiju, koja se, ukoliko se ne iskoristi za potrebe stadiona, može prodavati, što ovu fascinantnu zgradu također čini samofinancirajućim „proizvodom”.