Tolerancija je teška arhitektonska tema

Prošlogodišnje GONG-ovo istraživanja o mladima, provedeno u završnim razredima 43 srednje škole u Hrvatskoj, pokazalo je zabrinjavajuće stavove mladih prema različitostima u društvu. Tako njih 40 posto drži da bi u Hrvatskoj Hrvati trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda, a isti broj ih smatra kako bi Ustavom Hrvatsku trebalo definirati kao nacionalnu državu isključivo hrvatskog naroda. Čak ih 47 posto homoseksualnost smatra bolešću, što znači da osim netrpeljivosti, demonstriraju i otpor prema znanstvenim činjenicama, a 40 posto je toliko radikalno da smatra da bi homoseksualcima trebalo zabraniti javno nastupanje.

Nije poznato kako su se u tom istraživanju pokazali splitski srednjoškolci, ali Split nije baš idealno mjesto na kojemu biste na vlastitoj koži testirali stavove prema ”drugačijima”. Split se voli ismijavati svemu što se čini da iskače iz normi te (malo)građanske sredine, ali zna slati i opasnije poruke od poruge. Gradonačelnik Željko Kerum je s javne televizije poručio da ne želi Srbina u familiji, transparent “Srbe na vrbe” je osvanuo prošle godine usred turističke sezone u gradu, a ni prijeteće komentare kojima je popraćena najava prvog Gej Pridea u Splitu u lipnju ne treba shvatiti bezazleno. Ljubitelji Hajduka su svoju bezuvjetnu ljubav prema stoljetnom klubu glasno izrazili prije koji dan okupiravši Rivu (čije je preuređenje prije par godina također naišlo na žestoki napad, a u argumentima kontra novoga projekta se imputiralo projektantima i da ne razumiju taj važan urbani prostor jer nisu iz Splita), ali zato bi se pravo na iskazivanje ljubavi prema istome spolu trebalo ograničiti unutar privatna četiri zida. Zbog svega toga i zbog još niza napetih društvenih odnosa, Split je pravo mjesto na kojemu treba forsirati teme pluralizma, demokratičnosti, dijaloga, tolerancije, otvorenosti…

Kakva može biti uloga arhitekture u promicanju tolerancije? Značajna, svakako, i ima dosta primjera koji potvrđuju da arhitektura, prvenstveno kroz program, uspješno generira toleranciju (uzmimo samo jedan mali primjer kada je u multikulturalnom amsterdamskom kvartu De Baarsjes, u kojem žive imigranti iz više od 120 zemalja, lokalna uprava odlučila sagraditi sportski centar kako bi se poboljšao društveni život i pojačali socijalni kontakti među stanovnicima), no ima i apsurdnih kao što je ideja da se izraelski Muzej tolerancije u Jeruzalemu, kojemu je upravo bio cilj da promovira toleranciju i razumijevanje između različitih religija, izgradi na mjestu nekadašnjeg muslimanskog groblja.

Kako studenti arhitekture odgovaraju na zahtjevnu i izvanredno zanimljivu temu tolerancije, pokazala je radionica ”Kuća tolerancije” pokrenuta na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu. Radionica, u okviru kolegija Arhitektonsko projektiranje 8, trajala je kroz cijeli semestar, a najavio ju je još na prošlogodišnjem SplitTalksu Hrvoje Njirić, profesor na GAF-u. Uz njega su voditelji radionice bili također arhitekti i predavači u Splitu Emil Šverko i Saša Begović, dok je radove ocjenjivao spisateljsko-arhitektonsko-estradni žiri u sastavu Zlatko Gall, Ante Tomić, Damir Rako i Zlatan Stipišić Gibonni, koji je pretprošlog tjedna na dvodnevnim prezentacijama radova odlučivao o najuspjelijima. Sudjelovalo je 26 studenata, podijeljenih u 14 timova, rekao nam je arhitekt Dujmo Žižić, koji je bio asistent na radionici. Svi su timovi imali različite, mahom neartikulirane, nedovršene ili zanemarene splitske lokacije –  barem sudeći prema onima najboljima –  a ti različiti dijelovi grada nose vrijednosti različitih političkih, kulturoloških, urbanističkih sustava.

Što se tiče same teme, tolerancija se, naravno, može jako široko shvatiti i najrazličitije arhitektonski interpretirati, a autori izabranih radova uglavnom su se usredotočili na toleranciju koju potiče suživot različitih korisnika prostora ili tolerancijom između staroga i novoga, kao u slučaju Pazara i Dioklecijanove palače. No neki su se studenti uhvatili i nekih od najosjetljivijih gradskih tema pa je tako među radovima bio i Muzej rata smješten u Lori, mračnom mjestu splitske novije povijesti, te ”Save Women House“, u kojoj bi se na periferiji grada smještali i rehabilitirali obiteljski nasilnici, umjesto da se iz domova izdvajaju žrtve kao što je to sada praksa.

* Katarina Kovačić i Stjepan Miketek

Šest radova je ocjenjeno odličnima (4) ili vrlo dobrima (2). Među odličnima je posebno pohvaljeni rad studenata Katarine Kovačić i Stjepana Miketeka, koji će Građevinsko-arhitektonski fakultet predložiti Gradu za izvedbu. Radi se o jednostavnoj i privremenoj  montažnoj konstrukciji u Hrvojevoj ulici, tik uz zidine Dioklecijanove palače, na koju se cijelom dužinom prelio Pazar, zbog čega je zakrčena štandovima. Konstrukcija bi bila postavljena između sjeveroistočne i jugoistočne kule za vrijeme arheoloških istraživanja koja su tamo planirana. Ta bi konstrukcija od čelika i stamisola na fasadi ”udomila” različite sadržaje – izmješteni dio tržnice, turistički info centar, ugostiteljstvo, arheološka radionica, suvenirnica…, a na dva bi se mjesta omogućilo i penjanje na zidine Palače, što inače nije moguće. Nakon demontaže konstrukcije, materijal bi se mogao ponovno upotrijebiti u brodogradilištu. Sama bi se konstrukcija mogla  financirati reklamama na fasadi. Studenti predlažu i dva stalna sadržaja – auditorija, od kojih bi jedan bio prema jugoistočnom kvadrantu Dioklecijanove palače, a drugi bi bio svojevrsno proširenje Galerije Emanuela Vidovića.

* Frane Dumandžić i Luka Petričević

Studenti Frane Dumandžić i Luka Petričević smatraju da se tolerancija postiže odnosom međusobne koristi i kontrole između različitih korisnika, što nazivaju Brig Brother efektom. Njihova ”Big Brother kuća” na Trgu hrvatske bratske zajednice (koji se trgom naziva samo formalno jer se radi o parkiralištu između zgrade suda i zatvora u Splitu) ima vrlo šarolike stanovnike: tu je gradska uprava, zatvor, stanovanje, hostel, trgovački centar te je zgrada otvorena prema slučajnim prolaznicima s obzirom da je povezana sa stanicom metroa, koja je tu planirana za neku daleku budućnost.

* Domagoj Diklić i Tonia Prančić

Domagoj Diklić i Tonia Prančić autori su također odličnim ocjenjenoga rada, kojim se isto tako predviđa mješovitost sadržaja: na sadašnjem parkiralištu u centru grada, nad usjekom pruge i nadomak Pazara, predlažu tvornicu za preradu PET ambalaže, ali i dizajnerske radionice, stanovanje te prodaju.

* Bruna Kovačević i Mirjana Radoš

Dok zadnja dva desetljeća gradnja sve više guta Marjan, studentice Bruna Kovačević i Mirjana Radoš proširuju Marjan spuštanjem zelenila do starog Hajdukovog stadiona. Njihova je ideja da se na dvije etaže (podzemnoj i prizemnoj) smjesti garaža, drive in odlagalište otpada, kulturni centar i drugi javni sadržaji te hostel, dok bi na gornjoj etaži bilo zelenilo s rekreacijskim sadržajima.

* Ivana Kujundžić i Mia Mandušić

Ivana Kujundžić i Mia Mandušić autorice su rada ocjenjenog vrlo dobrim: pretpostavljene arheološke nalaze na području današnjeg Pazara prezentiraju na dvije podzemne etaže zajedno s ugostiteljskim, kulturnim i rekreacijskim sadržajima.

* Martina Jerončić i Ana Tešija

Također vrlo dobre Martina Jerončić i Ana Tešija oko jezgre postojećeg Doma omladine razvijaju opnu javnih i kulturnih sadržaja i rehabilitacijskog centra za ovisnike.