Tradicija i modernost ujedinjeni u arhitekturi znanja

Specifičan prostorno-društveni kontekst koji opisuje zemlje Magreba često se sumira kroz mediteransku i saharsku klimu, vernakularnu gradnju opekom i većinsko islamsko stanovništvo. Upravo je na takvim zasadama niknula zgrada Tehničke škole Guelmim u Maroku. Riječ je o projektu kojeg potpisuju arhitekti Saad El Kabbaj, Driss Kettani i Mohamed Amine Siana, a koncept je bio napraviti zgradu koja odiše suvremenošću, dok istovremeno daje značaja svojoj tradiciji i korijenima. Koristeći tehniku slaganja opeke koja simbolizira marokansku zemlju i tradicionalnu gradnju, struktura slijedi veoma jednostavan i modernistički pristup koji se zasniva na linearnosti i simetriji.

Kompleks zgrada je organiziran je tako da slijedi L-tlocrt i pozicioniran je na aksi sjever-jug. Njihov volumen je poprilično masivan, što čini veći kontrast prema interijeru oblikovanom prema načelima intimnijih jedinica. Upravo takvo naizgled snažno mjerilo vanjskog prostora ritmizirano je neočekivanim otvorima, predvorjima te kvadratnim ispupčenim otvorima, bazirajući svoju pojavnost na efektu chiaro-scuro.

Samo pozicioniranje zgrada vođeno je izlascima i zalascima sunca, tako da sunčeve zrake prodiru kroz sjenice i hodnike, pa sam volumen izgleda mnogo prozračniji. Također, zahvaljujući detalju popločenja koje je izvedeno u svijetlom kamenu, cijeli kompleks izgleda kao da malo lebdi izdignut od tla.
U kompleksu se nalazi krajnje jednostavno oblikovan amfiteatar, učionice, radionice, laboratoriji, administracija, knjižnica, ured za učitelje i osoblje. Sve prostorije oblikovane su jednakim jezikom čiste bijele ljušture s uskim i malim otvorima, čija je sirovost i bjelina u popriličnom kontrastu s detaljima okrenutom eksterijeru u oker boji i zemljanim bojama.

Zahvaljujući tako precizno izvedenim detaljima, kompleks je u potpunosti uklopljen u okoliš, unatoč kontrastu dva različita oblikovan jezika interijera i eksterijera.