U Hrvatskoj se gradi po principu “ako prođe”

Sredinom studenog na spornom je gradilištu na iznimno atraktivnoj lokaciji Dražanca u splitskoj luci osvanuo natpis o zabrani gradnje čime su višedesetljetni prijepori o karakteru i gabaritima zgrade ušli u dosad najoštriju fazu sudskog sporenja izdanih dozvola.

Konačno rješenje suda o budućnosti same zgrade i javne garaže koja je u interesu Grada, a na koje se može čekati i godinama, ni u kojoj varijanti neće moći ispraviti kompleksne probleme koje je uzrokovalo dosadašnje arbitrarno tumačenje Zakona o građenju i Generalnog urbanističkog plana temeljem kojih su izdavane pa povlačene pa ponovno izdavane (i tako u krug) lokacijske i građevinske dozvole, no ako itko poželi jednom uvesti reda u gradski prostor, Dražanac može biti jedan od kristalno jasnih primjera kako odnosi snaga u investicijskim graditeljskim pothvatima ne smiju izgledati.

*fotomontaža

Inicijalnu ideju investitora iz Dal-koniga da na toj lokaciji grade hotel, onemogućio je GUP u kojem za stambenu zonu u kojoj se nalazi Dražanac nije bila predviđena gradnja hotela većeg od 80 soba. Iako nije sasvim jasno ni zašto je projektant Ante Kuzmanić u natječajnom radu predložio hotel većih gabarita i značajno većeg broja soba, od tog se plana odustalo i raspisan je novi natječaj za stambeno-poslovnu zgradu. Kreativnim tumačenjem Zakona o gradnji opet su povećani koeficijent izgrađenosti i koeficijent iskoristivosti i to na način da se čak dvije etaže zbog pada terena tumače kao suterenske čime je sa, po Detaljnom urbanističkom planu propisanih, 3200 m2 nadzemne površine, zgrada povećana za otprilike 1500 kvadrata. Iako to nije jedina sporna točka projekta, na njoj se lome izdane dozvole, a Split je dobio još jednu nedovršenu točku u srcu grada, na štetu svih.

*situacija

*prizemlje

*kat

Na kome leži odgovornost? Na projektantu koji jamči da je projekt u skladu s planovima višeg reda, koji je projekt nekoliko puta mijenjao prema 150 stranica konzervatorskog elaborata i koji se poziva na pet pravovaljanih građevinskih dozvola? Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja koji na dvije odvojene tužbe gotovo istovremeno šalje različite odgovore – jednim je odbija, a drugim ocjenjuje da je zgrada izgrađena suprotno rješenju, da bi sada konačno prekinulo gradnju? Nadležnim gradskim službama? Investitoru koji je svjesno ušao u rizik, ali koji se uvijek može pozivati na izdane dozvole i čekati da inercija učini svoje jer, zgrada je već tu i nikome nije u interesu da se ruši pa ni da stoji prazna? Najpoštenije bi bilo zaključiti da su svi u procesu manje ili veće žrtve nefunkcioniranja sustava, no to ih ne oslobađa odgovornosti za sudjelovanje.

*fotomontaže

Ante Kuzmanić nam je u telefonskom razgovoru rezignirano rekao da je svaki plan za tu lokaciju od 1999. godine pao i da se prema našim zakonima ništa ne može završiti – svaki proces traje beskrajno. O tome kako će građevine i gradovi izgledati odlučuje zapravo jedino odnos moći grupa ili pojedinaca, a ne propisi i zakoni. U tako postavljenim pravilima igre, iluzorno je očekivati investitora izvan kruga onih koji su spremni plesati na rubu, a krajnje posljedice su klima nepovjerenja u pravni sustav, sumnjičavost prema svakom investitoru koji se upušta u gradnju u takvim uvjetima, a gotovo u pravilu i šteta u prostoru. Iz projektantske točke gledišta, kompromisi koji oblikuju kuće ne vode optimalnim pa ni korektnim rješenjima i konačno nitko nije zadovoljan, ali ni ne snosi odgovornost. Dok se ne revidiraju procesi odlučivanja i transparentno ne utvrde, ali i pojednostave pravila vezana uz gradnju, neposredna će susjedstva, ali i gradovi općenito, trajno biti taoci snage nečijeg utjecaja na izdavatelje dozvola i sudove, što može biti u interesu samo mutnog kapitala. Na struci je, vjerujemo, barem onom njezinom dijelu koji je iscrpljen ucjenama i djelovanjem u neredu, da potakne političko i pravno rješavanje procesa gradogradnje, a iako je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja dosad redovno ignoriralo njihove sugestije, i samo će morati prihvatiti da više ne može upravljati količinom tužbi koju generiraju upravo zakoni koje izdaje.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija

Foto via: www.antekuzmanic-arhitekt.hr